Društvo perojskih Crnogoraca “PEROJ 1657” osnovano 15.11.2000.godine,

Možda je malo previše od mene što se ovako često javljam iz Istre, ali me na to „ćeraju“ đogađanja  vezana sa životom i aktivnostima Crnogoraca u Istri, odnosno Hrvatskoj. U Crnoj Gori je poznato da ovdje u Istri  vjekovima žive potomci Crnogoraca što ovamo doseliše 1657.godine i do danas ostadoše to što su bili kada su se iskrcali na nepoznatu obalu Istre. Sobom su donijeli imena, vjeru,  jezik, običaje i ćirilično pismo. Sve su zadržali do današnjih dana.

Davno mi je pričao jedan od ponajboljih Perojaca, sada već pokojni Noncolo (crkvenjak) Andrija, da su se morali na mnogo načina snalaziti kako bi sve svoje osobine zadržali. To bi mogla biti posebna priča, ako se za nju pokaže interes, a ova koju sam počeo nekako izokola, bila bi priča o jednom lijepom događaju, koje su upriličili ovi divni i vrijedni ljudi, članovi Društva perojskih Crnogoraca  „Peroj 1657“.

Kao dio crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj, gostovali su na Večerima nacionalnih manjina u Bjelovaru. Tamo su, sa mnogo uspjeha, nastupili sa folklornom i pjevačkom skupinom gdje su prikazali program iz svog bogatog repertoara.. Sve to nebi izazivalo neko posebno zanimanje i interes, kada se nebi radilo o kolima i pjesmama čisto izvornog karaktera.

Dodamo li tome da su muški članovi nastupili u originalnim crnogorskim nošnjama, dok su članice imale živopisne nošnje kreirane od strane članica likovne radionice koju vodi Nataša Štokovac, a po savjetima i sjećanjima starijih Perojki. Pripreme folklorne grupe vodi gospođa Nerina Štajner koja svoje koreografije crpi iz umjetničkih kontakata sa koreografima sa kojima je radila tokom svog dugogodišnjeg rada u nekoliko folklornih skupina. Pjevačku mješovitu grupu čine Perojke i Perojci, koji su napjeve naučili od svojih starih i izvode ih onako kako  su vjekovima izvođeni-pojani. Društvo ima, u svojem sastavu, i mlađu grupu što osigurava budućnost njegovanja tradicije i opstanka Crnogoraca u ovom stoljetnom naselju.

Svugdje, gdje se održavaju ovakve manifestacije, pozivaju živopisno odjevene i izvrsno pripremljene izvođače pjesme i plesa Društva perojskih Crnogoraca  „Peroj 1657“.  Svojim učešćem,obogatili su do sada i brojne susrete Crnogoraca Hrvatske na njihovim svečanostima. Nastupali su u Zagrebu, Rijeci, Novigradu, Tinjanu, Vodnjanu, na priredbi HTV-a  „Lijepom našom“ u Lipovljanima, kao i na brojnim susretima kulturnog stvaralaštva širom Hrvatske. Svugdje su bili rado viđeni i ispraćani uz veliko uvažavanje i priznanja. Valja istaknuti da je društvo dobro opremljeno nošnjama nabavljenim iz Crne Gore, dijelom i iz vlastitih sredstava, ali i nesebičnom pomoći iz Podgorice gdje im je veliku pomoć pružio gospodin Savo Kapa i Mjesna zajednica Masline.

Žensku nošnju su kreirale vrijedne Perojke u svojoj  likovnoj radionici gdje, tehnikom likovnog izraza na staklu, prikazuju  i perojsku arhitekturu. Načinili bi veliku grešku kada nebi ovdje pomenuli  čovjeka koji je najviše doprinio, možemo slobodno reći, oživljavanju tradicijskih vrijednosti ove crnogorske oaze u pitomoj Istri. Radi se o Škoko Mihailu, koji je osmislio cijeli program rada i djelovanja ovog društva. Imao je u tome veliku podršku mladih koji su se odazvali i donijeli u društvo sve ono što su naučili od svojih đedova, baki i roditelja. Kada se, na godišnjicu doseljenja, održava  „Perojska fešta“, može se viđeti svo bogatstvo folklora, pjesama, kulturne baštine, sportskih takmičenja i masovna prisutnost susjeda Vodnjana, Bala, Galižane, Fažane, kao i iz Pule. Gostuju sa njima i folklorni sastavi iz susjednih sela, te na taj način potvrđuju vjekovno prijateljstvo i uzajamno uvažavanje. Perojci nikada ne propuštaju priliku iznijeti svoje izraze zahvalnosti susjedima na prihvatanju i pomoći da se snađu kao pridošlice u nepoznatom kraju.

Nemjerljiva  je uloga crkve u očuvanju  kulturnog identiteta Crnogorske enklave kroz vjekove. Mijenjale su se države i vladari, a Perojac ostaje: Špiro, Andrija,Vaso, Jovo, Niko, Savo. Ostaju Perojke: Anđa, Jovana, Vasilija, Paraskeva, Saveta. Pisali su novi vladari ta imena po svome, ali mijesu uspjeli nikada da ih izbrišu sa grobova đe su ih Perojci ispisivali ćirilicom, često i po cijenu izlaganja ozbiljnim kaznama. Perojci, međutim pamte odakle su došli i čuvaju ono sa čime su krenuli: čast, poštenje, vjeru i ime crnogorsko. Raduju se kada im dođe gost iz Crne Gore i čine sve da mu boravak među njima bude prijatan kao da je bio u rodnom kraju.

 Moglo bi se mnogo toga pisati o Peroju i njegovim žiteljima, ali nije ovdje za to mjesto. Učinilo je to na mnogo kvalitetniji način nekoliko uvaženih pisaca i proučavatelja, pa bi svaka moja riječ odjeknula kao prasak puške iza pucnja topa. Samo sam se želio javiti da izvijestim o doprinosu koji daju Perojci na jačanju ugleda Crnogorca, udaljenog hiljadu kilometara od svog krša.

 Pozdrav Vama i svima u mojoj domovini. 

Pejović Svetozar-Bjelopavlić