Razgovarao:  Goran Popović

Podgorica – Doc. dr Budimir Šegrt ima veliko ljekarsko iskustvo. Uz obavljanje najodgovornijih funkcija u crnogorskom zdravstvu, mnoga znanja je stekao i na evropskim i američkim zdravstvenim institucijama, a od prije dvije godine došao je na čelo privatne opšte bolnice u Meljinama. Bivšu vojnu bolnicu tamo je otkupila Atlas grupa i u ugovoru sa državom precizirala međusobne obaveze, uključujući i usluge osiguranicima Fonda zdravstva. Doktor Šegrt za Pobjedu ocjenjuje kako  danas funkcioniše zdravstveni sistem u Crnoj Gori, šta su mu glavni limiti, govori o odnosu državnog i privatnog sektora u zdravstvu i objašnjava zašto se bespotrebno troši veliki novac,  analizira uzroke štrajkovanja medicinara, ukazuje na perspektive razvoja crnogorskog zdravstva…

POBJEDA: Kako biste, u najkraćem, ocijenili današnji zdravstveni sistem u Crnoj Gori?

ŠEGRT: Najveći kapital, mimo struke i nauke, jeste što sam još davno u Sloveniji, ali i u drugim evropskim centrima gdje sam učio svoj posao, zapravo shvatio šta su osnovni principi zdravstva. Naučio sam da u zdravstvu sve košta i da nema besplatnog liječenja. Uvijek neko to plaća – ili država ili sam pacijent. Zato se uvijek mora voditi računa o troškovima. Nažalost u Crnoj Gori i danas malo ko na takav način razmišlja.

POBJEDA: Kako ste došli do te ocjene?

ŠEGRT: Prvo sam počeo da radim kao ortoped u Nikšiću i relativno brzo sam postao i direktor nikšićke bolnice. Ipak uvijek mi je struka bila na prvom mjestu. Nijesam nikad bio ponešen nekim funkcijama ili politikom. Magistraturu i doktorat sam finansirao samostalno, uz rad. Poslije toga sam na poziv Vlade došao u Klinički centar u Podgoricu. KC sam preuzeo 1996. godine. Prvi moj utisak je bio da ta ustanova raspolaže ogromnim sredstvima, pogotovo u odnosu na recimo nikšićku bolnicu. Vidio sam da ne fali para, ali na moje veliko razočarenje sam vrlo brzo shvatio da toj sredini nedostaje, znanja i struke. Da nema finansijski, ali ima intelektualni limit.

POBJEDA: Od tada je prošlo 15 godina…
ŠEGRT: Jeste, ali to je ostao osnovni problem zdravstva Crne Gore do današnjeg dana. Eto, vjerujem da ste čuli za podatak kojim se licitiralo prije dvije-tri godine da Crna Gora za zdravstvo izdvaja oko 230 eura po glavi stanovnika, a razvijene zemlje, kao što je recimo Austrija, oko 1.200 eura.

POBJEDA: Zar to nije ogromna razlika?

ŠEGRT:Da , ali kvalitetnom ekonomskom analizom, odnosno uporedbom potencijala Austrije i Crne Gore, njihovog i našeg BDP-a, došli bismo do podatka da Crna Gora zapravo izdvaja više za zdravstvo nego Austrija. Dakle, i iz svog iskustva, mogu garantovati da Crna Gora za zdravstvo izdvaja kao bilo koja evropska razvijena država.

POBJEDA: I kakav je zaključak?

ŠEGRT: Dakle, ako nama nivo medicine nije na nivou tih država, onda je logičan zaključak da je riječ o neefikasnosti sistema. Da imamo sistem koji suviše troši.

POBJEDA:  Kažete – nedostaje pameti. Da li u struci ili u organizovanju sistema?

ŠEGRT:  I jedno i drugo. Znate ja sam bio u Parizu tri godine, dvije godine u Oksfordu, u Njujorku pola godine. Siguran sam, a za to ne treba imati neku veliku pamet, da je zdravstveni sistem za svaku državu trošak. Zato svi nastoje da ulaganjem u medicinu, u zdravstvo naprave efikasniji sistem, da smanje taj državni trošak. Država nigdje ne zarađuje na zdrvastvu, ali joj je bitno da li će taj sistem biti efikasan i kvalitetan.

POBJEDA: Može li tu efikasnost možda popraviti privatna inicijativa, koju, evo, Vi promovišete u Crnoj Gori?

ŠEGRT: Pošto sam bio i u Americi i po Evropi, lično mislim da mi ovdje još imamo krivu predstavu o tom odnosu državnih i privatnih zdravstvenih institucija. Već tri decenije svjetski trend je da se vodi računa o kvalitetu medicinskih usluga, bez obzira na to da li se one pružaju u državnim ili privatnim zdravstvenim ustanovama. Najčešći model je bilo zajedničko ulaganje. To je obostrani interes, jer privatnik po logici kapitala iz tog posla ostvaruje neki profit, ali i država ima benefite jer smanjuje troškove za zdravstvo.

POBJEDA: Kakva su Vaša iskustva u Meljinama nakon skoro dvije godine?

ŠEGRT: Bolnica u Meljinama je u suštini ogledni primjer i to u dva smjera. Prvo, to je ogledni primjer za šanse koje postoje u smislu razvoja zdravstvenog sistema i unapređenja kvaliteta zfravstvenih usluga, ali, sa druge strane, to je i ogledni primjer kako se država još ne snalazi na tom polju.

Privatna opšta bolnica u Meljinama je zdravstvena institucija te vrste sa najvišim nivoom organizacije, dijapazonom usluga i brojem zaposlenih danas u Crnoj Gori. Jedina slična, takođe izuzetno ozbiljna i kvalitetna privatna bolnica, je Codra u Podgorici. Atlas grupa jekupujući kompleks Meljine, preuzela ja kao ugovornu obavezu pružanje određeni broj medicinskih usluga građanima Herceg Novog. U tom smislu mi smo u suštini prava opštinska bolnica. To je praktično nedavno potvrdio i ministar zdravlja.

POBJEDA: Jeste li zadovoljni integracijom u zdravstveni sistem Crne Gore?

ŠEGRT:Pa ne možemo se mi izdvojiti iz zdravstvenog sistema Crne Gore. Dakle, pružamo usluge za sve hitne slučajeve, ne samo građanima Herceg Novog, nego svim osiguranicima u Crnoj Gori, usluge porodiljstva za Herceg Novi, sve usluge iz oblasti interne medicine i ORL, usluge baro-komore takođe za sve osiguranike u Crnoj Gori. Nije dakle tu riječ samo o našoj spremnosti da to radimo, već i naša ugovorna obaveza.

POBJEDA: Znači li to da pacijenti ne plaćaju Vaše usluge?

ŠEGRT: Tako je, pacijenti kod nas te usluge ne plaćaju, već dođu sa ljekarskim uputom i uredno dobiju potrebnu medicinsku uslugu.

POBJEDA: Zašto onda kažete da se država tu ne snalazi?

ŠEGRT: Praksa uvijek donese neke probleme. Vidite, mi imamo izuzetnu saradnju sa i sa Ministarstvom i sa Fondom zdravstva i tamo gdje sam očekivao najviše problema –nema ih. Naše usluge se prilično uredno plaćaju…

POBJEDA: U čemu je problem?

ŠEGRT:U drugom segmentu se još pokazuje to nesnalaženje države, moram reći više Fonda nego Ministarstva zdravlja, da ne koristi na pravi način kvalitet naših medicinskih usluga,  a to ih u krajnjem ništa ne košta.

POBJEDA: Možete li to pojasniti?

ŠEGRT: Evo paradoksa. Ako smo mi prihvatili obavezu da građanima pružimo usluge iz oblasti koje sam nabrojao i to po cijenama koje je utvrdio Fond zdravstva, logično bi bilo da građani Herceg Novog dobiju uput za našu bolnicu, ali skoro pune dvije godine to ide vrlo teško i oni ne mogu da koriste u dovoljnoj mjeri te medicinske usluge, koje im je praktično država ugovorom sa nama već obezbijedila. Zbog nekih birokratskih navika to im nije dostupno. Ne znam je li u pitanju neka psihološka „blokada” izabranih ljekara ili nekog nepovjerenja prema privatnom biznisu…

POBJEDA: Koliko je izražen taj problem?

ŠEGRT:U početku je to bilo katastrofa. Sad je to neuporedivo manje izraženo, ali još nije na nivou koji bi bio u pravom interesu i pacijenata. Na kraju, ispada da država preko Doma zdravlja, na jednoj strani, ne omogućava da pacijenti dobiju odgovarajuću uslugu, a s druge strane, nama nije omogućeno da izvršavamo svoje ugovorne obaveze.

POBJEDA: Sumnjaju li možda pacijenti u vas?

ŠEGRT: Ne bih rekao, jer  za ove dvije godine nijedan naš pacijent nije tražio da ide negdje dalje, u neku drugu bolnicu, bez obzira da li zbog birokratskih propusta treba da ta lično plati, ili će mu Fond to refundirati. Dakle, već smo stekli apsolutno povjerenje kod njih.

Mi hoćemo da smo korektni partneri sa državom, a zbog naše ljekarske etike i da imamo potpuno korektan odnos i prema pacijentima. Želimo da građani osjećaju da je to njihova bolnica, a ne da mi privatnici samo „šklapamo pare”. Tu se, čini mi se,  ne snalazi država. Fond zdravstva  najviše.

POBJEDA: Možete li navesti neke konkretne primjere?

ŠEGRT: Znate, život nameće, posebno u našoj branši, mnogo toga što se jednim ugovorom ne može predvidjeti. Evo, to najbolje pokazuje sljedeći primjer: Za sve Novljanke, osiguranice Fonda, mi imamo ugovornu obavezu da pružimo usluge kada je porođaj u pitanju. No, desilo nam se da su recimo četiri rođene Novljanke, koje imaju ličnu kartu Herceg Novog, rade u Herceg Novom, ali je sjedište njihovih firmi van Herceg Novog, trebalo da idu, po suvom birokratskom sistemu, da na porođaj u Kotor, jer je to najbliža državna bolnica…

POBJEDA: Pa nijeste ih valjda vratili?

ŠEGRT: Naravno, ne. Ali, vidite, mi pored vrhunske medicinske usluge i te kako vodimo računa i o plaćanju, jer drugačije ne možemo opstati. To, istina, nijesu česti slučajevi, ali smo pokušali da na tu temu otvorimo komunikaciju sa Fondom, kako bi se prevazišle te administrativne barijere, jer se u konačnom sve to plaća iz jedne kase.

POBJEDA: I šta je rekao Fond?

ŠEGRT:Nijesu htjeli da nam plate te usluge, jer to po administrativnim procedurama nije bilo moguće. Ali su te žene, iako nam je to bilo neprijatno da  im saopštimo, ipak ostale kod nas i bile spremne da plate usluge koje smo im pružili. Dakle, da plate iz svog džepa ono na što imaju pravo, samo da ne idu u Kotor ili dalje. Te su birokratske barijere bile neprobojne.

POBJEDA: Pa kome je to u interesu?

ŠEGRT:Suština je da to uvijek ide po džepu i na štetu osiguranika. Moram reći da lično u komunikaciji sa direktorom Fonda nemamo problema, ali je sistemski, po dubini, taj problem aktuelan, pa i nakon dvije godine ne možemo uspostaviti normalnu komunikaciju kada je u pitanju fakturisanje i plaćanje naših usluga, koje eventualno nijesu precizno definisane ugovorom.

POBJEDA: Jesu li ograničenja u propisima ili je po srrijedi nešto drugo?

ŠEGRT:Nijesu ograničenja u propisima, već isključivo u primjeni elementarne logike. Nažalost, čini mi se da tu sami ljekari rade najviše problema, jer im nešto nije milo da napišu uput za bolnicu u Meljinama…

POBJEDA: Nijeste li suviše kritični prema državnom sektoru?

ŠEGRT: Radio sam ja u državnom zdravstvu. I znam pod kakvim su pritiskom i ministar i direktor Fonda. U svojim inicijativama nikad i ne zastupam isključivo samo neki kratkoročni interes bolnice u Meljinama jer smatram da nam je to zajednički posao. U dobrom interesu ukupnog zdravstva Crne Gore i mi vidimo našu perspektivu i uvijek gledam našu bolnicu apsolutno kao potpuno integrisani dio crnogorskog zdravstvenog sistema.

Rasipanje para kojih nemamo

POBJEDA: Šta su posljedice te neefikasnosti  našeg zdravstvenog sistema o kojoj vrlo ilustrativno govorite?

ŠEGRT: Nesavršenost našeg sistema ne čini samo nama probleme, već čini i veliku štetu državi Crnoj Gori. Evo uzmite podatak da 10 miliona eura godišnje danas ide iz  Crne Gore za liječenje naših osiguranika. Uglavnom je to Beograd, ali i neke druge inostrane destinacije. Istovremeno, Crna Gora kad je u pitanju medicinska oprema, ne zaostaje ni za jednom zemljom u svijetu. Možda je ta oprema nešto starija ili lošija, ali generalno imamo sve i dobra dijagnostička procedura se može uraditi.

POBJEDA: Znači li to da nam nedostaje struka?

ŠEGRT: Kako da ne. Imate pravi vapaj mladih kvalitetnih ljudi iz Crne Gore da se dodatno edukuju, imamo izuzetan potencijal koji vidim i na našem Medicinskom fakultetu. Čini mi se da ni taj potencijal državni zdravstveni sistem još ne prepoznaje i ne koristi ga na pravi način. Hoću da kažem, bez problema se plati godišnje 10 miliona za liječenje naših ljudi u iniostranstvu, a niko neće da uloži 100 hiljada eura da pet doktora pođe negdje po svijetu i nauči nove metode koje su danas u vrhu medicinske nauke.

POBJEDA: Otkud takav odnos?

ŠEGRT: To je ta staromodna logija državnog sistema. Ne trepnu, a plate 10 miliona nekome tamo van Crne Gore, ali da plate recimo našoj privatnoj bolnici u Igalu istu tu, ili čak kvalitetniju uslugu, onda to predstavlja neki „rizik” da se tu nešto možda mutno radi, da je tu korupcija ili ne znam što već ne. Nijesmo mi istina žigosani kao takvi, ali država, bolje reći ljudi iz državnog sistema zdravstva, još sa nekom rezervom ulaze u aranžmane sa nama. Ima u svemu tome i sujete onih koji odlučuju o svemu tome.

POBJEDA: Ima li tu možda problema sa propisima?

ŠEGRT: Mislim da sistemski zakoni za ovu oblast nijesu prepreka. Samo se treba bolje organizovati, uspostaviti efikasniji sistem i pametnije ulagati. Važne su i investicije, ali ako ne investirate u ljude, u znanje, onda sve druge investicije ne znače ništa.

Uzroci štrajka medicinara

POBJEDA: Šta su, po Vašem mišljenju,  bili osnovni uzroci štrajka medicinskih radnika u Crnoj Gori?

ŠEGRT: Ako u državnom sistemu Crne Gore imate sedam bolnica u kojima je iskorišćenost posteljnog fonda od 30 do 40 odsto, ili najviiše 50 odsto, onda je zaključak ili da imamo predimenzionirane bolnice ili imate ljude koji neće i ne znaju da rade svoj posao. Svaka ta bolnica je, u krajnjem, dizajnirana da završi sav posao na tom sekundarnom nivou zdravstvene zaštite. Ali ne. Sve se to polako seli u Klinički centar. A tamo odmah vidite da im manjka kadra za ogromnu masu nerealno pristiglih pacijenata. I tako je Klinički centar svakodnevno pod velikim pritisakom, dok je istovremeno svakog dana 710 bolničkih kreveta slobodno. Primarni zdravstveni sektor ne završava svoj dio posla, odmah pišu uput specijalisti, a specijalista odmah upućuje u Klinički centar…

POBJEDA: Zašto se to toleriše?

ŠEGRT: Pa riječ je o neefikasnosti. Uz onih desetak miliona koje plaćamo izvan Crne Gore za liječenje naših ljudi, mi plaćamo i tih 700 praznih kreveta svaki dan. Država dakle, osim tih 10 miliona prema vani, dodatno plaća još mnogo miliona zbog neefikasnosti sistema.

POBJEDA: I onda ispaštaju zaposleni…

ŠEGRT: tako je, država pokušava da sve te propuste nadomjesti brojem izvršilaca. Zato danas u zdravstvu imate sigurno oko 30 odsto više zaposlenih od realno potrebnog broja. Onda je logično da ne možeš da ih platiš. To su u suštini bili razlozi za štrajk.

POBJEDA: Konačno, jesu li štrajkači u pravu?

ŠEGRT: Razumijem ja njih. Jedan od najtežih poslova  danas je posao ljudi iz srednje medicinske struke. Na zapadu to više niko neće da radi, iako je taj posao tamo čak dobro plaćen.

POBJEDA: Kakva je situacija sa zaposlenim u Meljinama?

ŠEGRT: Mi smo nakon kupovine zadržali sve ljude koji su tada radili u bolnici u Meljinama, i u narednih sedam godina po ugovoru ne možemo da razmišljamo o tehnološkom višku. Trenutno kod nas radi 227 ljudi, a nivo plata  je danas 110 odsto viši nego u državnim bolnicama. Poslovali bismo mnogo bolje da nemamo to opterećenje, ali to smo svjesno prihvatili pri ugovaranju odnosa sa državom, čak i po cijenu našeg lošijeg poslovanja.

Lična karta

Doc. Dr Budimir Šegrt rođen je 1956. godine u  Trebinju.

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Nikšiću. Medicinski fakultet u Beogradu zavrsio je 1981. godine. Iste godine počeo je da radi kao ljekar opšte prakse u nikšićkom medicinskom centru. Specijalizaciju iz ortopedije završio je  u Klinickom centru u Ljubljani 1989. godine.

Magistarski radio u Beogradu je odbranio rad 1998. godine, a doktorsku disertaciju u Novom Sadu 2002. godine, od kada je angažovan kao vanredni profesor  na Medicinskom fakultetu u Podgorici, a 2007. godine izabran je u zvanje docenta.

U međuvremenu je bio na usavrsavanju u Parizu, oblast hirurgija kičme, a zatim i u Oksfordu iz oblasti hirurgija koljena i ramena, nakon čega je i io na dodatnom stručnom usavršavanju iz oblasti hirurgije ramena.

Tokom profesionalne karijere, osim ljekarskog posla obavljao je i dužnosti direktor niksicke bolnice u periodu od 1992. do 1996. godine, direktora Klinickog centra u Podgorici od 1996. do kraja 1999. godine i direktora fabrike Novitfarm u Podgorici. Od 2010. godine  direktor bolnice Meljinama.