Marko Vešović i Šeki Radončić

Pišu:Šeki Radončić i Marko Vešović

1. Čitalac na sajtu Pobjede pita: je li naša knjiga odštampana? Završena je i u štampu ide kad sva iziđe u Pobjedi: ima još 50 neobjavljenih strana. O toj knjizi, povodom teksta o Željkovom i Miškovom fatanju pedera, drugi čitalac na tom sajtu veli: „Tu medijsku mafiju obasjavaju sa svih strana. S prijeda i s pozada“.

2. Agresor na Hrvatsku Veseljko Koprivica, zvani Pršutar, kome je danas brada toliko narasla da ga prepoznaju samo po nosu, u Monitoru veli: „Sarajevski tandem je obučen za najprimitivniji obračun u Glasu Čepuraka sa nezavisnim novinarima i univerzitetskim profesorima, sve uz tvrde zakletve da dok je Mila i njih, neće majci četnici vladati Crnom Gorom“. Bezbeli da neće: na svim izborima ponavljaće im se bitka na Neretvi. Zalud Pršutar, u feljtonu koji je Monitor objavio u 14 nastavaka, poje akatiste Pavlu Đurišiću, jer Milo, Marko i Šeki tu su da Đurišićevu podmlatku drže šaku u nos.

Ne zbori s komšijama

3. Šeki se nije iznenadio kad ga je u Podgorici Pršutar prijavio policiji, jer se tim hobijem u slobodnom vremenu rado bavi, o čemu govori i ovaj tekst sa interneta: „Povodom više medijskih napisa o klubu penzionera u Zagoriču, Upravni odbor mjesnog udruženja održao je proširenu sjednicu kojoj su prisustvovali aktivisti ovog Udruženja, Savjeta kluba, predsjednik Opštinskog udruženja penzionera Podgorice, predsjednik Saveza udruženja penzionera Crne Gore, predstavnici Uprave policije, bezbjednosno zaduženi za ovo područje, kao i pružalac usluga u ovom klubu. Sjednici su prisustvovali i vlasnici stanova zgrade u kojoj radi klub i oni su na skupu izjavili da nijesu potpisnici peticije koju je prilagao g. Koprivica. Sjednici nijesu prisustvovali, iako su blagovremeno pozvani, g. Veseljko Koprivica, autor bezbroj optužbi i prijava kod državnih organa na račun ovog kluba, predsjednik Mjesne zajednice Zagorič, koji je trebao da pomogne u rješavanju ovog pitanja i predstavnici medija koji su objavljivali tekstove, a prisutni su izrazili žaljenje jer je sastanak bio prilika da se na korektan način prevaziđu problemi. Nedolazak aktera medijskih napisa je dokaz njihove nespremnosti da stoje iza optužbi a pogotovo im nije namjera da se njihove eventualne primjedbe rješavaju dogovorom, te da im je isključiva želja da klub prestane s radom. Konstatovano je da ne stoji optužba da je klub penzionera rupa, već sasvim uređen i pristojan prostor, da g. Koprivica nije ulagao lična sredstva u bilo kakve opravke, pa ni vodovodne instalacije, već je problem curenja vode u klubu niz elektroinstalacije nastao nakon renoviranja njegovog stana. Izjava g. Koprivice da su penzioneri kluba došli ko zna odakle povrijedila je više od hiljadu penzionera i drugih građana“. Pršutar koji ne zbori s komšijama iz svoje zgrade odavno kuša, služeći se medijima i policijskim prijavama, da zatvori klub penzionera ispod svoga stana.

Nasrću kao bijesni psi

4. Prije desetak godina, Pršutar je imao defekt tamo gdje stavljaju klizmu, tj. klistir, ali nije tražio ljekarsku pomoć, valjda se bojao da se ‘bruka’ ne čuje, pa je dobio tešku gangrenu. „Nakon dvije operacije u Podgorici“, kaže Šeki, „morao je hitno uBeograd, gdje ga je diktator prebacio helikopterom, čak je potegao lične veze da ga operiše čuveni Deklejev. Uz pomoć boga, Deklejeva i Mila, Pršutar je, nakon 7 operacija, preživio“.

„Milomu bukvalno spasio prkno! Ne čudi što ga sad Pršutar deveta. Da je meni spasio život, možda bi i meni bio mrzak, ali bih to krio kao sramotu i ne bih lupao po njemu ko po pranju. U narodnoj priči svrgnuti Ali-paša Rizvanbegović veli: ‘ne bojim se onih koji mi ništa nisu dužni nego onih kojima sam dobro činio’, što divno osvjetljava Kesedžiju i njegove bize: prelokali se na Milovu koritu i sad na njega nasrću kao bijesni psi.“

„Bilo mi ga je žao: mjesecima u bolnici, a niko ga iz Monitora nije posjetio, kako mi se žalio telefonom. Dolazili mu iz vlasti i iz opozicije, a iz Monitora niko. I zapucam 17. januara 2001. iz Sarajeva uBeograd, uđem u njegovu sobu: bolji su se od njega kopali. Kad se probudi, pogleda me poluotvorenim očima i jedva upita: ‘Šeki, jesi li to ti?’ Stadoh mu više glave i tiho, ali zvanično velim: ‘Došo sam da ti dušu uzmem. Ja sam Aždrahil’.“

Oglupio dok je radio

„Darinka je zborila Aždrailj. Nisam znao da je to Azrail koji mrtvim vadi duše. Njeni turcizmi bili su moćni: ‘Ovoga gazapa’, govorila je kad krkne snijeg do u pas. Gazap je srždba, bijes, što je krasno: snijeg je božji gnjev. Gazap je i nesreća, a nje više nema da je pitam je li mislila na prvo ili potonje.Ili na oboje“.

„Pršutar ne progovara ni đavolju. Pogleda lijevo, pa desno u cimere koji su se o svom jadu zabavili, zatim opet k meni: ‘Moraš li?’ ‘Moram, vrijeme je, Veseljko’. Muk. Uplaših se da ga zezanjem ne dokusurim, pa se nasmijah. I on se za mnom osmjehnu, s velikim olakšanjem. ‘Ne brini Veseli! Kad ti Miško Perović nije uzeo dušu, neću ni ja’.“

5. Sin četnika Rista Đokova (koji na fotosu liči jednom od bradonja, iz knjige Radonje Vešovića o Prvoj proleterskoj, što se vrzmaju „po muslimanskim selima i, držeći nož ispod grla, traže niske dukata, a kad ih ne ‘nađu’, odnose kokoške, vunu, vreće kukuruza, suvo voće, djevojačku spremu, bakarno suđe, sve, pa i verige s ognjišta“), bio je urednik Komunista za Crnu Goru. Jedni tvrde da je oglupio dok je radio u tom listu, drugi se čude: okle četnički sin u Komunistu? Čuđenju nema mjesta: Kesedžijin kolumnist Zoran Lakić, sin četnika Miroja koji je ostao zapažen po džukanju na babe i đecu i šamaranju đedova, o NOR i revoluciji je kao autor i koautor napisao 10 knjiga i bio sekretar komisije za njegovanje revolucionarnih tradicija Saveza boraca CG. Revolucionarne tradicije njegovao je sin kontrarevolucionara u skladu sa zakonom Dijamata o jedinstvu suprotnosti. Po istom osnovu Veseljko Pršutar je bio urednik Komunista, zato je socijalizam odletio u prkno, ili, kako pjesnik Gljeb Gorbovski veli: „Sve ide gdje stavljaju klizmu, / a ne ka komunizmu“.

Poistom zakonu Maraš je bio u avionu kojim je Kesedžija letio u Hjuston da operiše srce o trošku režima. Neki vele: to je dokaz da jeMiloplemić. A ja pitam: okle plemići u Nikšiću? To je i nama čudo, kažu, ali se zna da je plemić toliko principijelan da je često radio protiv svojih interesa. Ma jok, velim. Pršutar, čije prkno leti Milovim helikopterom uBeograd, i Kesedžija koji u Hjuston leti u pratnji šefa udbe, dokaz su da Milu Dijamat ničim nećeš izbiti iz glave. Kad ga Boris obori, kazaću: „znao sam“, i dodaću: „jebo ga dijalektički materijalizam, da ga jebo“.

6. Možete ga prezirati ili žaliti, ali Pršutar pomjera granice mogućeg. Vlasnik je titule najosuđivanijeg novinara Jugoistočne Evrope. U svojoj biografiji veli da sarađuje u više od 20 listova, časopisa, radio i TV stanica, zato ima više od 20 sudskih potvrda da je lažov: zbog visoko profesionalnog pisanja izgubio je više od 20 procesa: jedan njegov tekst izazvao je 8 tužbi. U biografiji veli da je „rekorder među crnogorskim novinarima po broju sudskih procesa i visini izrečenih kazni“, to jest po broju izgubljenih procesa, čime se samo blavor može zoriti.

U dane agresije na Hrvatsku, Pršutar je postao prvi ratnik-novinar na prostoru Bivše, ubrzo i prvi unaprijeđeni ratnik-novinar. Iza rata, prvi je i jedini novinar koji je odbio da svjedoči protiv Slobe. Prvi je novinar kome je sud zaplijenio auto da obešteti Sretena Zekovića, jer ga je Pršutar oklevetao. U knjizi Leksikon zanimljivosti Crne Gore, čije su tiskanje platili Milovo Ministarstvo finansija i Republički sekretarijat za informisanje, Pršutar navodi 1400 zanimljivosti, ali knjigu mora dopuniti podatkom da je Pršutar prvi i jedini urednik u Crnoj Gori koga je njegov novinar istumezao: čak u Sarajevu smo čuli kad se Pršutar od Jovanovićevih krošea shongrljao niza stepenice.

Imovinu prebacio na ženu

Pršutar je i prvi naš novinar koji je od suda u Strazburu dobio ćage da je lažac: naveo je netačne činjenice koje nije provjerio prije no što ih je objavio, što prevedeno s pravnog jezika znači da je lagao, ali, s obzirom na imovinsko stanje koje je sudu predočio, Strazbur je presudio da je prestrogo kažnjen: „iznos koji je trebalo da plati bio je 25 puta veći od njegovih mjesečnih primanja“, prenijeli su mediji. Da je sud znao da mu je tada plata u LSCG bila oko 500 maraka, da je imao dodatna primanja na crno od svoje partije i od crnogorskih i srbijanskih medija gdje je sarađivao, pitanje je bi li ovakvu odluku donio.

Pršutar je 1994. u Liberalu objavio tekst Šesnaest u kojem je naveo imena crnogorskih novinara koji će biti izvedeni pred Haški sud zbog ratnog huškanja, i napisao da su dva zvaničnika Haškog suda već pripremili taj dosije. Zatim je osuđen za klevetu po tužbi Božidara Čolovića, bivšeg glavnog urednika RTV Titograd čije je ime stavio na izmišljenu listu. Pršutar je, čim je počelo suđenje, svu imovinu prebacio na ženu.

U knjizi Ko je ko u Crnoj Gori (1993) Pršutar o sebi kaže: „Govori ruski, služi se italijanskim, njemačkim i esperantom“. Iza rata, kad su u Monitor došli njemački novinari, Pršutar je pozvan da prevodi, ali njemački nije znao beknuti, zato u izdanju te knjige iz 2004. piše: „Govori ruski, služi se italijanskim i esperantom“ – njemački mu je pojela mačka. Pa smo ovaj tekst poslali šefu Milove udbe i zamolili ga: kad u Podgoricu dođe talijanski novinar, pošaljite ga u Monitor da u novom izdanju knjige Ko je ko u Crnoj Gori Pršutar ostane i bez talijanskog. A esperantom nek se služi kad priča s banjanskim mačkama.

Blese bude prezir

7. „Juče sam bio u Beogradu“, kaže Šeki u mejlu, „i našao ga đe sam ga prije desetak godina ostavio. Beograđanke nikad ljepše. Beograđani nikad zabrinutiji: besparica! U društvu mojih prijatelja zapodrije se priča da je u Srbiji krenuo nov talas izjednačavanja četnika i partizana, čak se tvrdi da su i četnici otimali oružje od Njemaca i naoružavali se. ‘To su prepisali’, velim, ‘od Veseljka Koprivice, zamjenika glavnog i odgovornog urednika Monitora, koji je prije dvije godine u tom listu objavio feljton Od Vezirovog do Zidanog mosta, u kojem povodom povlačenja četnika iz Crne Gore veli: ‘Znatan dio automatskog naoružanja četnici su oteli od Njemaca u toku odstupnice’ “.