Pravni partikularizam ante portas

Odredba o hrani vjernika u navedenim ustanovama je svakako za pohval. Kako će to izgledati u praksi ukoliko ovaj princip bude važio za vjernike svih religija u Crnoj Gori? Klinički centar Crne Gore u Podgorici će, na primjer, najverovatnije morati da ima najmanje pet kuhinja, pet vrsta sudova počev od šerpi do tanjira i pribora za jelo, a kuhinjsko osoblje će morati da dodatnu obuku kako bi se adekvatno pripremilo za spremanje i posluženje hrane po vjerskim pravilima. Isto važi i za vojne, policijske, studentske i učeničke restorane i menze. Ostaje da sačekako da vidimo kada će, da li će i kako će Vlada izvršiti preuzetu obavezu.

Piše: Protojerej – stavrofor mr Velibor Džomić

Razlikama u obimu i sadržaju prava i obaveza, a to znači i u pravnom položaju, nikad kraja. Tako je, recimo, u stavu 2. Člana 18. Predviđeno da će se posebna halal hrana, pripremom odgovarajućih namirnica u skladu sa islamskim propisima o pripremanju hrane za islamske vjernike pripremati za vojsku, policiju, zatvorenike, bolesnike, sirote, učenike i studente u studentskim domovima. Isto pravo je predviđeno i za jevrejske vjernike, ali nije i za rimokatoličke. Svaka religija ima svoj način ishrane i, kad se već krenulo tim putem, onda to pravo treba obezbijediti za sve vjernike u tim ustanovima, a ne samo za neke.

Pet kuhinja u Kliničkom centru

Posebno je pitanje kako je, da li je i koliko je to izvodljivo u praksi posebno ako se zna da vjernici različitih religija upotrebljavaju različite namirnice koje se pripremaju na različit način i obavezno u različitom posuđu. Odredba o hrani vjernika u navedenim ustanovama je svakako za pohvalu, ali selektivnost Vlade koja u ovom slučaju, kao i u drugim, direktno izaziva diskriminaciju nikako nije i ne može biti za pohvalu. Kako će to izgledati u praksi ukoliko ovaj princip bude važio za vjernike svih religija u Crnoj Gori? Klinički centar Crne Gore u Podgorici će, na primjer, najverovatnije morati da ima najmanje pet kuhinja, pet vrsta sudova počev od šerpi do tanjira i pribora za jelo, a kuhinjsko osoblje će morati da dodatnu obuku kako bi se adekvatno pripremilo za spremanje i posluženje hrane po vjerskim pravilima. Isto važi i za vojne, policijske, studentske i učeničke restorane i menze. Ostaje da sačekako da vidimo kada će, da li će i kako će Vlada izvršiti preuzetu obavezu.

Zatvorske bogomolje, ali ne svima

I Katoličkoj crkvi, i Islamskoj zajednici i Jevrejskoj zajednici je priznato pravo na duhovnu brigu o vjernicima u vojsci, policiji, zatvorima i socijalnim ustanovama. Međutim, uprava ZIKS – a je samo za jevrejske i islamske vjernike dužna do obezbijedi prostorije za vršenje vjerskog obreda (st. 1. Čl. 19.) dok za rimokatoličke nije. Razlika je uočljiva i u pogledu opravdanog uskraćivanja prava zatvorenika na učešće u vjerskom obredu.

Ugovorom sa Islamskom zajednicom je poseban tretman dodijeljen Islamskoj zajednici Turske u rješavanju unutrašnjih sporova muslimana u Crnoj Gori. Pravo je Islamske zajednice u Crnoj Gori da u skladu sa svojim učenjem, šerijatom i sopstvenim Ustavom održava kontakte sa svim islamskim zajednicama u svijetu, pa i sa Islamskom zajednicom Turske. Njeno pravo je i da joj priznaje arbitražnu ulogu u unutrašnjim vjerskim sporovima. Ali, šta će tu Vlada kao medijator u unutrašnjim sporovima muslimana u Crnoj Gori ako su vjerske zajednice, po izričitoj ustavnoj normi, odvojene od države?

Interesantno je da su ugovorima svi islamski vjernici u Crnoj Gori stavljeni pod jurisdikciju Mešihata, a jevrejski pod jurisdikciju Jevrejske zajednice. Razumljivo je da je to interes i opravdana intencija i Islamske i Jevrejske zajednice. Kada su te dvije vjerske zajednice u pitanju onda tu nema i ne može biti zamjerke. Ali, država nema prava da se miješa u ta pitanja upravo na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima, Ustava i zakona Crne Gore.

Dva važe – jedan ne važi

Različit je pristup i u načinu stupanja na snagu tri ugovora. To nije najspornije pitanje, ali vrijedi i to pomenuti. Ugovor sa rimokatolicima koji je potpisan 24. juna 2011. godine još uvijek nije stupio na snagu, ali su dva ugovora, koja su potpisana 30. i 31. januara 2012. godine, stupila na snagu danom potpisivanja. Interesantno je da je na sajtu prvog islamskog portala u Crnoj Gori (http: //www. monteislam. com) objavljena informacija da je predlog ugovora sa Islamskom zajednicom usvojen na sjednici Vlade 26. januara 2012. godine. Međutim, na zvaničnom sajtu Vlade u dnevnom redu 50. Sjednice, koja je održana 26. januara, nema informacije da je to pitanje razmatrano. O tome nema ni riječi u saopštenju Vlade nakon 50. i 51. sjednice.

Jedni javni – drugi privatni

Mnogima danas nije jasno šta označava javno – pravni subjektivitet jedne crkve ili vjerske zajednice. Tokom prethodnih mjeseci smo imali priliku da pročitamo više pravno i crkveno neutemeljenih tekstova pojedinih pravnika o tome. Javno – pravni subjektivitet crkve ili vjerske zajednice znači da državna vlast kao nosilac svih javno – pravnih ovlašćenja dio tih ovlašćenja prenosi na crkve i vjerske zajednice kao institucije sui generis. Apsolutno je nedopustivo da jedna crkva ili vjerska zajednica u jednoj državi ima javno – pravna ovlašćenja, a ostale da nemaju. Šta to znači u praksi? To znači da će krštenice, vjenčanice i smrtovnice koje bude izdavala Barska nadbiskupija ili Kotorska biskupija imati status javnih isprava, tj. imaće istu pravnu važnost pred državnim organima kao i izvodi iz knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih koje izdaje opštinska uprava. Ali, slične isprave, različite samo po vjerskom obredu, koje imaju i Islamska zajednica i Jevrejska zajednica, takav status neće imati u Crnoj Gori. Apsolutno su neutemeljene teze da Katolička crkva to pravo crpi iz međunarodno – pravnog statusa Vatikana. Dovoljan je primjer Slovenije u kojoj Katolička crkva nema javno – pravni subjektivitet, iako većinsko stanovništvo pripada rimokatoličkoj vjeroispovijesti.

Tri ugovora Vlade Crne Gore sa Katoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom promovišu različitosti, ali, na žalost, različitosti u pogledu pravnog položaja, kao i sadržine i obima prava i obaveza što je nedopustivo sa stanovišta međunarodnih dokumenata i pravnog poretka Crne Gore. Na delu je pravni partikularizam koji je karakterističan za feudalne srednjovjekovne države. Mirne duše se može konstatovati da samo pravnički diletantizam na početku 21. vijeka može stvoriti i afirmisati pravni partikularizam u rešavanju pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica u jednoj državi.