Kustos Muzeja grada Bara arheolog mr Mladen Zagarčanin najzaslužniji je što je arheologija u Crnoj Gori posljednjih godina nauka na dobrom glasu a Bar mjesto koje za svoje odredište biraju  internacionalne arheološke ekspedicije. U novije vrijeme pažnju javnosti zaokupila su njegova istraživanja rađena na lokalitetu antičke luke u uvali Bigovica i tumulu starijem od Tutenkamonove grobnice koji je otkriven u blizini Sutomora.

Za Pobjedu, Zagarčanin govori o poziciji arheologije u Crnoj Gori, mogućnostima cjelovite revalorizacije arheoloških lokaliteta u našoj zemlji i tajnama koje kriju brda i planine iznad Bara.

Razgovarao:Vlatko Simunović

Šta bi prioritetno trebalo učiniti da bi se odnos prema arheologiji u Crnoj Gori razvijao u pozitivnom smjeru?

- Ministarstvo kulture je u okviru zaštite spomeničkog resora pokrenulo, po meni, stvari sa mrtve tačke. Stvaranje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, mobilnije i svjesnije zaštitarske institucije je dobar potez u koji sam se uvjerio nedavno kada je pronađen bronzanodopski grob u Sutomoru kojeg sam istraživao. Sve je završeno za kratko vrijeme što je nekada bilo nezamislivo: komisije, dozvole, finansije…praktično brzo i bez velikih birokratskih zavrzlama. I to je ključ i terenskog i kabinetskog uspjeha. Međutim, iako se osjeća da je država napokon počela da prepoznaje važnost skrivenog spomeničkog nasljeđa, da finansira i podržava projekte od nacionalnog značaja, da utire put arheologiji kao alfi i omegi zaštite i valorizacije spomeničkog fonda, strah od uplitanja u sopstvenu mrežu još postoji.

Gdje konkretno uočavate tu mogućnost?

- To je prije svega nagovještaj stvaranja fakulteta za arheologiju. To je teško pitanje koje iziskuje razgovor relevantnih ljudi na tu temu. Tokom postojanja Fakulteta za konzervaciju i restauraciju na Cetinju je školovan veliki broj kadrova. Koliko njih radi u struci, tj. koliko se njih stvarno bavi očuvanjem pokretnog i nepokretnog kulturnog dobra? I to nije sve. Ako nam je cilj da školujemo dobre arheologe, obučene da se nose u koštac sa bilo kojim terenskim zadatkom i da imaju znanje rasterećeno bilo kakvih političkih uticaja, onda moramo imati profesore i predavače jakog akademskog renomea i moralnosti, prepoznate u svijetu. Shvatam potrebu da se i ovaj akademski segment zaokruži u Crnoj Gori, ali  treba sačekati da se stvore minimalni uslovi i da se napravi zdrava osnova za tako nešto. Centar za konzervaciju i arheologiju je dobro zamišljen, ali koliko će on biti fleksibilan, nezavistan, usmjeren i koliko će uspjeti da krerira modernu arheologiju u Crnoj Gori, to ne  znam. Za to je potrebna velika energija i kvalitetni kadrovi, stručni prije svega.

Da li arheologija može pomoći da Bar i Crna Gora postanu primamljivi za posjetioce iz inostranstva?

- Turisti su prezasićeni velikih centara arheologije, a Crna Gora se nameće kao potpuno nepoznata u tom polju. Znam iz iskustva kakve su reakcije ljudi koji posjete Stari Bar, i koliko je njihovo oduševljenje gledajući impozantne ruševine hiljadugodišnjeg grada. Međutim, Stari Bar je skoro dobio vodičku službu, potrebni propagandni materijal, unutrašnji sistem koji za sada dobro funkcioniše. Radimo sa velikim evropskim institucijama i to je urodilo plodom, što naravno ne znači da je proces završen. Potrebno je kreirati sopstveni naučni časopis u kome su na jednom mjestu sublimirani svi istorijski, ahrheološki, istorijsko umjetnički i ambijentalni potencijali i podaci o novim istraživanjima. Moramo zaštititi ambijentalno okruženje grada od devastiranja, stopirati agresivnost ugostitelja. Moramo napraviti sopstveni sistem koji će biti u interakciji sa svim relevantnim činiocima po pitanju zaštite i proučavanja crnogorske kulturne baštine. To se odnosi na cijelu Crnu Goru. Samo je tako možemo sačuvati od nadolazeće betonerije impulsivnih graditelja koji su do sada uništili mnogo toga.

(Intervju u cjelosti pročitajte u štampanom izdanju dodatka Kultura)