Od NVO do vjerske zajednice

Posebno je pitanje činjenica da Jevrejska zajednica koja je nova u Crnoj Gori i koja, mora se priznati, nema istorijskog utemeljenja u njoj uopšte nije evidentirana u registru kao vjerska zajednica. Prema izjavi Jaše Alfandarija, Jevrejska zajednica je u Crnoj Gori registrovana kao nevladina organizacija. Naravno, Jevreji, kao i svi drugi, imaju pravo i na jedan i na drugi vid organizovanja – i kao nevladina organizacija i kao vjerska zajednica. Međutim, važeći komunistički Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica od 1977. g. samo za novoformirane vjerske zajednice propisuje obavezu prijave osnivanja nadležnom državnom organu u roku od 15 dana od dana osnivanja (st. 2. Čl. 2.). Evidentno je da ta zakonska odredba nije ispoštovana.

Piše: Protojerej – stavrofor mr Velibor Džomić

Ugovorno stvaranje vjerske zajednice

Ta veoma važna pravna činjenica uopšte nije smetala Vladi Crne Gore da sa neevidentiranom vjerskom organizacijom, tj. sa nevladinom organizacijom pripremi i potpiše državno – vjerski ugovor. Važeći zakoni u Crnoj Gori ne dopuštaju mogućnost da se putem ugovora jedna nevladina organizacija pretvara u vjersku zajednicu. Pravnog uporišta nema ni u izjavi premijera Lukšića da se „Jevrejska zajednica ne može tretirati kao nevladina organizacija“ (Dan, 1. februar 2012. g., str. 2.) te „da je to bio jedan od dogovora sa vrhovnim rabinom Izraela Jonom Mecgerom“.

Malobrojni Jevreji u Crnoj Gori su, imajući u vidu pravni sistem Crne Gore, imali dvije mogućnosti u pogledu rešavanja pravnog statusa. Mogli su da iskoriste i jednu i drugu, ali i obje. Mogli su da se registruju kao nevladina organizacija, što su i učinili. Mogli su da se evidentiraju i prijave kao novoformirana vjerska zajednica. Ali, to, iz svojih razloga, nisu učinili. A mogli su da se registruju i kao nevladina organizacija, kao i da se evidentiraju i prijave kao novoformirana vjerska zajednica. Ni to nisu učinili.

Previd činjenica

Poznato je da priprema ovakvih ugovora traje najmanje pola godine. Za to vrijeme, Vladini predstavnici u tim razgovorima su morali da uoče tu činjenicu i legitimne predstavnike Jevreja u Crnoj Gori upute u MUP kako bi obezbijedili zakonske uslove za postojanje kao novoformirana vjerska zajednica. To nije učinjeno. Vlada je mogla i po hitnom postupku da inicira dopunu komunističkog zakona o vjerskim zajednicama od 1977. g. i da voljom parlamentarne većine u taj zakon, ma koliko čudno izgledalo, ugradi odredbu da se i nevladine organizacije, ukoliko žele, mogu tretirati kao novoformirane vjerske zajednice. Ni to nije učinjeno. A kad stvari tako stoje onda su Vladini pravni predstavnici morali da znaju da za Vladu važniji i obavezniji pravni okvir predstavlja važeći pravni sistem u Crnoj Gori od bilo kakvih razgovora i dogovora premijera sa bilo kime, pa makar to bio i uvaženi vrhovni rabin Izraela.

Dok su se vodili ti razgovori iza zatvorenih vrata, Mitropoliji je sa više adresa iz Skupštine i Vlade upućivana javna poruka „da se registruje u MUP – u“ kako bi, iako ga ima, stekla svojstvo pravnog lica!?! Zakon od 1977. g. nijednom odredbom ne nalaže crkvama i vjerskim zajednicama koje su postojale u vrijeme njegovog donošenja bilo kakav vid evidentiranja ili registracije.

Više je nego paradoksalna odredba iz stava 1. člana 2. ugovora sa Jevrejskom zajednicom kojom je Vlada priznala „pravni subjektivitet Jevrejske zajednice u Crnoj Gori prije stupanja na snagu ovog ugovora“. Jedini pravni subjektivitet koji je Vlada u ovom trenutku mogla da prizna jeste subjektivitet nevladine organizacije, a taj subjektivitet nema nikakve veze sa subjektivitetom vjerske zajednice po važećem zakonu.

Skraćenje praznika

Ugovorom sa Jevrejskom zajednicom se otišlo još dalje u suprotstavljanju važećim zakonima. Ugovorom je izvršen pokušaj izmjene i Zakona o svjetkovanju vjerskih praznika što je pravno nedopustivo. Naime, u članu 3. Tog zakona Jevrejima su za praznik Pashe odobrena dva neradna dana, a za praznik Jom Kipur dva dana. Članom 8. ugovora sa Jevrejskom zajednicom je, mimo zakona, praznik Jom Kipur smanjen na jedan neradni dan. Svakom pravnom laiku je više nego jasno da se ugovorima nikako ne mogu mijenjati, derogirati ili preinačavati važeći zakonski propisi. Ako se došlo do dogovora da se taj jevrejski praznik praznuje samo jedan umjesto dva dana, kako propisuje zakon, onda je Vlada, prije potpisivanja ugovora koji je danom potpisa stupio na snagu, morala da inicira izmjenu važećeg Zakona o svjetkovanju vjerskih praznika.

Prirodno je da će predstavnici crkava i vjerskih zajednica prilikom pregovora sa Vladom prvenstveno voditi računa o svojim interesima, ali je Vlada dužna da ugovore priprema i sklapa isključivo kada su u saglasnosti sa Ustavom i zakonima uz puno poštovanje svakog vjerskog učenja, autonomije i unutrašnjeg ustrojstva svake crkve i vjerske zajednice. Vlada nema pravo da zaključuje sporazume koji narušavaju jednakost pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica i koji na velika vrata uvode diskriminaciju i narušavaju pravni sistem.

Premijer Igor Lukšić je, nakon potpisivanja ugovora sa Islamskom zajednicom, naglasio da Crna Gora „promoviše toleranciju i različite vrijednosti“. Selektivnim i različitim ugovorima sa crkvama i vjerskim zajednicama nikako se ne promoviše tolerancija, a različite vrijednosti ne mogu u demokratskom društvu i pravnoj državi biti uzrok za nejednakost pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica.