Priroda nam je dala mnoge blagodeti, ali nije, čini se, takve kao što je maslina, koja se oduvijek smatrala svetim drvetom i simbolom mira, plodnosti i dugovječnosti. Malo koji plod kao maslinka ima tako široku primjenu – od kulinarstva do kozmetologije i medicine.

Piše: Gojko Knežević

Nije je slučajno Hipokrat preporučivao u liječenju više od 60 vrsta bolesti, a maslinovo ulje Homer nazivao tekućim zlatom. Kod nas je, međutim, maslinarstvo decenijama bilo zapostavljeno, za razliku od ostalih mediteranskih zemalja, u kojima se značajno razvija, prvenstveno zahvaljujući turizmu i mjerama poljoprivredne politike. Određenje Crne Gore kao ekološke države i sve veća potražnja za proizvodima od masline predstavljaju šansu za razvoj ove grane, za šta je neohodna istinska briga prema maslini, kakva je tradicionalno bila i u Ulcinju.

Zapušteni maslinjaci

Žaleći za tim vremenima, predsjednik Udruženja maslinara Ulcinja Džaudet Cakuli upozorava da je posljednjih pola vijeka maslinarstvo zanemareno i maslinjaci (oko 80.000 stabala) uveliko devastirani. I golim okom vidljivo je da su površine pod zasadima ove čarobne biljke dosta smanjene, a što je ostalo – zapušteno je.

- Stanje se može promijeniti nabolje samo koordiniranom akcijom Vlade i resornog ministarstva, lokalne uprave i maslinara kao pojedinaca i udruženja koja rade na zaštiti i razvoju maslinarstva. Prije svega, trebalo bi povratiti povjerenje uzgajivača u profitabilnost maslinarstva i podići na viši nivo tehnologiju branja maslina, jer praksa sakupljanja plodova sa zemlje ne zadovoljava standarde proizvodnje kvalitetnog ulja. Bitno je podsticati i otvaranje pogona visokog nivoa tehologije prerade maslina, a u novim zasadima posebno mjesto trebalo bi da ima autohtona sorta Žutica, po kojoj smo prepoznatljivi u svijetu – objašnjava Cakuli.

Podsjećajući da se „na ovom području maslina gaji oko 1.500 godina, koliko su stare masline u nekim selima“, Cakuli napominje i da je Udruženje ulcinjskih maslinara osnovano odmah po oslobođenju.

- Udruženje okuplja više od 600 članova, ali je problem što smo morali da otkažemo profesionalnom menadžeru, jer nijesmo imali pomoć opštine i Ministarstva poljoprivrede, iako je njegovo angažovanje veoma bitno za unapređenje maslinarstva. Nadam se, kaže Cakuli, da će sada opština imati razumijevanja za to, a pomoć u čišćenju i održavanju maslinjaka obećalo je i Ministarstvo poljoprivrede, zahvaljujući čijim je podsticajnim mjerama za tri godine revitalizovano više od 20.000 korijena u starim maslinjacima od grada do Valdanosa i u selima, a zasađeno novih 12.000 stabala.

Usklađene akcije

Udruženje je podržavalo maslinare i za nabavku eko zamki za borbu protiv mušice, za koje smo saznali od kolega u Italiji i Hrvatskoj i jedino ih uvozi u Crnu Goru. Nažalost, izvoz masline je neznatan i nije organizovan na pravi način. Samo jedna mala firma pakuje ulje i sve se prodaje na domaćem tržištu, jer se maslinovo ulje sve više koristi i u kontinentalnom području, ali još nedovoljno. Dok se u Grčkoj godišnje troši 13 litara po glavi stanovnika, kod nas je šest puta manje.

- Na Valdanosu gotovo 20.000 maslina već tri decenije nijesu obrađene i tako je izgubljena proizvodnja milionskih vrijednosti. Srećom, maslina je kao majka: kad god joj se vratite, ona vas prihvata i nadam se da ćemo do aprila očistiti zapuštene maslinjake – kaže Cakuli, dodajući interesovanje četvorice građana za sadnju plantaže novom, takođe uljnom sortom, koja se na Mediteranu pokazala kao najbolja za proizvodnju maslinovog ulja. Oni rade projekat za sadnju plantaže do 40.000 stabala na opštinskom poljopivrednom zemljištu u Zoganju. Opština je već najavila podršku projektu, vjerovatno po sistemu privatno-javnog partnerstva, a očekuju sredstva od IPA fondova oko 30.000 eura, dok bi sadnice refundirala Vlada.

Smatram, kaže Cakuli, da Zakon o maslinarstvu predstavlja dobru osnovu za unapređenje maslinarstva i u Ulcinju, ali je u tome neophodna podrška resornog ministarstva, lokalne uprave i međunarodnih organizacija. Svi moramo shvatiti da imamo izvanredne uslove za uzgoj ove nezamjenljive poljoprivredne kulture.

Zaštita maslinjaka

- Nije mnogo maslina posječeno zbog gradnje kuće. Mi maslinari maksimalno štitimo maslinu i ne smatramo sramotom da prijavimo sječu. Takođe, ranije nije bilo ograda u maslinjacima. U Valdanosu je, na primjer, bilo 200 vlasnika i nigdje ograde. Svako je znao svoju maslinu. U posljednje vrijeme podignute su, zbog zaštite od stoke, neke ograde, ali ćemo, nadam se, i njih ukloniti primjenom novih odluka o maslinarstvu – kaže Cakuli.

Maslina i od kuće važnija

- Moja porodica se vjekovima bavi maslinarstvom. Kad je, prije tri decenije, probijan put od Valdanosa preko Mavrijana buldožerom su sa trase iščupali našu staru maslinu, otac Ismet se iznervirao toliko da je dobio visok krvni pritisak. Za njega je ta maslina, stara preko 1500 godina, bila važnija od kuće, jer se u Ulcinju živjelo od maslinarstva, poljoprivrede i pomorstva – priča Cakuli.

Valdanos vratiti vlasnicima

- Budući da su maslinjaci u Valdanosu oduzeti da bi se gradila vojna baza, trebalo bi ih, pošto zemljište nije privedeno namjeni, vratiti bivšim vlasnicima, kako je i po zakonu o restituciji uređeno – kategoričan je Cakuli, koji napominje da za obrađivanje maslina treba tradicija, znanje i posvećenost. Jer, ova sorta žutica, koja preovlađuje na našem Primorju, nije visokoprofitabilna kultura i može da se održi samo radom onih koji su joj posvećeni.

Savremena prerada

- Sa italijanskom organizacijom CINS tri godine smo radili na revitalizaciji maslinjaka i obuci maslinara za branje i savremenu obradu maslina, čime se dobija kvalitetnije ulje. U tom cilju je CINS našem udruženju poklonio centrifugu i prateću opremu u vrijednosti od preko 20.000 eura, a stručnjaci iz Italije izvršili su revitalizaciju više od 2.000 stabala maslina.