Za stolom pozvanih i, makar simbolično povlašćenih, prijatelja,  bio sam sa desetak predstavnika iz skoro isto toliko država i nacija.  Predsjednik Obama za počasnim pultom, sa svojom odmjerenom,  šarmantnom suprugom Mišel i nekolicinom najbližih saradnika,  bio je na dvadesetak metara od nas – kazao je Pobjedi najpoznatiji crnogorski hotelijer-menadžer Žarko Radulović.

Pročitajte koje  i  kakve utiske najpoznatiji crnogorski hotelijer-menadžer Žarko Radulović prenosi iz prve ruke – uz manje poznate detalje, pa i neke ekskluzivitete tokom tradicionalnog Molitvenog doručka.

Piše Bratislav Kokolj

Takva putovanja, susreti i doživljaji dešavaju se jednom u životu. Čak i mnogim „veoma recentnim” ličnostima, zvijezdama,  globtroterima… Onomad je tu počast i izuzetnu priliku, sa 6.000 zvanica u Hilton hotelu u Vašingtonu, imao i suvlasnik, a rekli bismo i vrsni imidž-mejker, ekstra hotela „Splendid”, Žarko Radulović.  Od pomenutog broja – dvije trećine su gosti, a njih oko 2.000  imaju status prijatelja. Eto, u ovoj drugoj grupi, na prijedlog jednog višeg američkog zvaničnika i, podrazumijeva se, veoma zadovoljnog gosta bečićkog hotela, bio je  i naš sagovornik…

- Nema besplatnog ručka – glasi jedna od najpoznatijih poslovica.

Gospodin Radulović dodaje: „Pa ni doručka, budući da je i ovaj, molitveni‚ (ne baš banketsko-izdašni!) valjalo platiti 175 dolara!”

Doduše, za one sa (njegovim) statusom prijatelja, to nije važilo. Troškove puta takođe plaćaju gosti, jedino je „čast i čest” biti – rijedak pozvani od, hiperbolički rečeno, barem tri-četiri milijarde  odraslih žitelja ove planete.

Ideju o Molitvenom doručku, započetu prije 60 godina, prvi je inaugurisao legendarni američki general Dvajt Ajzenhauer. Tokom minule decenije, iz Crne Gore ovoj nacionalnoj američkoj  manfestaciji u Vašingtonu dosad je prisustvovalo tridesetak naših zvaničnika, poslanika, uglednih biznismena, NVO aktivista  i (pre)rijetko pođekoji „obični smrtnik”.

- Za stolom pozvanih i, makar simbolično povlašćenih, prijatelja,  bio sam sa desetak predstavnika iz skoro isto toliko država i nacija.  Predsjednik Obama za počasnim pultom, sa svojom odmjerenom,  šarmantnom suprugom Mišel i nekolicinom najbližih saradnika,  bio je na dvadesetak metara od nas. Čuo se samo njegov glas kratke, vrlo prisne dobrodošlice i potom topla, inspirativna besjeda. Za sve vrijeme, nebom iznad nas kružilo je nekoliko helikoptera. Poučeni atentatima na Likolna, Džefersona, Kenedija, Regana – Amerikanci najbrižljivije moguće čuvaju Predsjednika.

Pazite… kažem Predsjednika. Ne aktuelnog Obamu, niti one gorepomenute, poodavno ubijene i umrle, već Predsjednika kao instituciju! Nema, ni jedne iole zvanične ustanove ili  „opštedruštvene” zgrade diljem Sjedinjenih Američkih Država da se na njoj ne vijori američka zastava. Nema zvaničnog skupa, konferencije ili konvencije – a da se ne završava blagoslov(lj)enim sloganom – uzvikom: „God Bless America” – ispričao je Radulović.

(Ah… a kako je kod nas, u Gori Crnoj? – uzdahnusmo obojica).

Vratimo se „doručku” nazvanom  Molitveni. Iako ima pomalo sakralnu nominaciju, ne biva u crkvi, niti s popovima, pardon: opatima, rabinima, imamima…. Ovaj i svaki je bio – ističe sabesjednik – simbolično, ali i očito – molitva za mir u svijetu i sveopšti izlazak iz krize, za o(p)stajanje i uspjeh Vlade – za svačije dobro – uprkos, makar i sporo prolazećim nedaćama…

-Sreo sam se i sa našim ljudima u Njujorku i Majamiju. Ni njima, tamo, ne cvjetaju (samo) ruže. Inače, bilo bi više pomoći i za Gusinje i za Cetinje, za tuške puteve, limske mostove…

I – konačno: kakav je Vaš najdublji utisak sa, makar i malodnevnog boravka, preko „veeelike bare” ?

- Amerika je, ipak, bila i ostala, zemlja nemogućih mogućnosti… Definitivno – kaže Radulović.

Dobro, a neki poklon ili  suvenir… Da pomenemo i  Dan  zaljubljenih, pitamo ga.

(Ko iole poznaje duhovitost čelnika Splendida – može očekivati baš ovo):

 - Poklon sam uručio sa mnom prisutnoj supruzi.  A suvenir?  Eto ga, magnetom pričvršćen, na vratima frižidera. Na njemu piše: Ne otvaraj bez dozvole domaćice! Zna se zašto: nikako da „spustim kilažu” manju od kvintala – rekao nam je

Izlazeći iz blještavo osvijetljenog, modernistički bajkovitog hola – pomislili bi  šta je sa štednjom struje ?

Zašto da štede? Imaju svoj moćni agregat! Dabome…treba mnooogo ulagati i pametno upravljati, „ime”, iliti brend, stvarati i  tek onda – dobro zarađivati, zar ne?