Treća međunarodna multimedijalna izložba „Re:Referendum“ otvorena je 16. februara u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu. Izložba je nastala pod kustoskom platformom Novomedijske galerije i ima za cilj promovisanje, produkciju i prezentovanje umjetnosti novih medija.

Neke nove utopije

Prema riječima organizatora, izložba dolazi u vremenu u kojem se sloboda pojedinca ograničava raznim cenzorskim zakonima (ACTA, SOPA), u ekonomski kriznim vremenima, u vremenu u kojem paradigma neoliberalizma da nema alternative ima sve više rupa u svom tijelu.

Odabrani umjetnici detektuju u radovima to veliko tijelo kapitala, tijelo institucije, tijelo zakona, kroz fokusiranje na različite alternative. Oni kreiraju nove politike tijela, novi odnos prema temeljnim ugovorima našeg društva, nove utopije, nove himne, nove feminizme, nove medije.

Na izložbi je radove predstavilo 25 umjetnika: Selma Banich, Sandra Sterle, Alem Korkut, Tanja Ostojić, Nataša Kadin, Gildo Bavčević, Dalibor Martinis, Sarah Boothroyd, Marijan Crtalić, Marko Marković, Goran Ristić, Jurgen Trautwein, Micel Brzezinski, Igor Bošnjak, Raul Gschrey, Francis Hunger, Jason Nelson, Petar Grimani, Tara Najd Ahmadi, Dadanti, Kasia Pagowska, Ozren Čulić, Eupatrids, Benjamin Rosenthal.

U katalogu koji prati izložbu navodi se da je „izložba „Re:Referendum“ vožnja na liniji TINA – TIA u kojoj se propituje krhka granica prelaženja, prevazilaženja automatizma, subverzije kao poruke između redaka i subverzije kao direktne akcije – 25 umjetnika, 25 mogućih linija. Iako djeluju u različitim medijima, zajednička nit koja povezuje radove jest njihova transgresija u javno i stav – Političko je lično.

Strategije koje umjetnici koriste su interakcijske, integracijske linije mogućih alternative: Ja sam tu i tumačim ti Lisabonski ugovor. Ja sam tu (na videu) i želim se igrati. Ja sam tu i ja sam praćka. Ja (ni)sam pornografija. Ja sam tu i ja sam EU miss. Ja sam tu i mi smo sitniš. Ja sam tu i mi smo svijeće. Ja sam tu i mi smo zvuk protesta. Ja sam tu i lijepim plakat na zid. Ja sam tu i šaljem mailove o reketarenju. Ja sam tu i ja sam gola lutka ispred izloga…“

Interaktivne instalacije

Publika, između ostalog, ima priliku da pogleda video rad Cristine Amiran i Khalila Charifa pod nazivom „Suvenir“ koji je snimljen u Njujorku i koji razmatra događanja koja su se dešavala 11. septembra 2001.

U pitanju je mozaik/kolaž informacija u kojoj su sjećanja grada prezentovana kroz sinhroniju vremena. Dubljim uvidom/pomnijom analizom nazire se želja za lokalno – globalnim pristupom: pretvaranje vrlo određenog mjesta ili situacije u nešto razumljivo (i prepoznatljivo) svakome u bilo kojoj situaciji.

Prezentovan je i rad Gilda Bavčevića „Coins“ koji nas suočava sa činjenicom da kada smo kovali novac kako bi nam olakšao trgovanje i razmjenu rada nijesmo ni slutili da će jednoga dana novac vladati nama. Video Michala Brezinskog „Prašina“ temelji se na opoziciji/kontrastu atoma/piksela i ideje/slike. Ova opozicija stvara estetiku vezanu za strukturalni film, prikazujući stvaranje slike kroz uništavanje filmske materije. Interaktivna instalacija Dalibora Martinisa „If Yes“ sastoji se od kutije sa svijećama koje posjetioci koriste da izraze stav prema tvrdnji na poklopcu iste– „Umjetnost je apsolutna istina proizvedena od strane umjetnika“. Ako na tvrdnju žele odgovoriti sa DA zapale jednu svijeću, ako je odgovor NE ugase jednu svijeću. U katalogu se navodi da je tako broj upaljenih, odnosno ugađenih, svijeća pokazatelj rezultata referenduma. Digitalno odštampane kolor slike Kasie Pagowske „Sa druge strane ogledala“ prikazuju lutke (muške, ženske, dječje) koje su postavljene preko puta izloga, izazivajući neugodu, smetnju, nesigurnost, pitanja. Svaka lutka tjera posmatrača da se zapita: je li san savršenog grada naš vlastiti?

Kustosi izložbe koja će biti otvorena narednih tridesetak dana su Boris i Nataša Kadin, a organizator udruženje Mavena.

A. Đ.