- Uzdravlje, ljudi, ali se nadam da neću više u helikopter ulazit – poručio je Ranko Mijović nakon povratka iz snijegom zametene Godijelje do koje je u nedjelju stigao da pomogne familiji zahvaljujući posadi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na transportnoj letilici MI-8.

Nakon što se u subotu ni iz vazduha nije moglo do tog šavničkog sela, nedjelja je išla naruku posadi helikoptera i porodici – uspješno je evakuisana Rankova rođaka – Darinka Mijović, starica od 92 godine.

MI-8 je sletio na parče prokrčene ledine, jedva dovoljno za stajni trap. Nos helikoptera gotovo da je bio u snijegu, jer se ni pedalj nije moglo nazad zbog nagiba terena.

U 11.05 sati počela je evakuacija: kroz prtinu Ranko je babu na rukama donio do blizu improvizovane sniježne piste, a onda su je na nosilima ubacili u helikopter. Bio je to najteži dio puta. Odatle „gvozdenom pticom“ do Nikšića bila je pjesma, i pored buke motora i udaraca elise.

Sa nosila, vireći ispod jorgana, starica je posmatrala sve te ljude iznad sebe. Vjerovatno se nije nadala da će od nevolje iz sela morati vazduhom do Nikšića. Od buke se nije dalo progovoriti. Pokazali smo joj flašu vode. Samo je odmahnula, junački se držeći do Kapinog polja, prve naredne stanice.

Posjeta Godijelji bila je samo jedno od desetak slijetanja ili zaustavljanja snijegom zavijanim „međustanicama“ na potezu od Podgorice, preko Kapinog polja, Šavnika i šavničkih sela Bijela, Dubrovsko, Rudo polje, Strug, Slatina… Sve do Mljetička, pa nazad.

Osim Darinke Mijović, evakuisan je i Milojica Đurđić iz Dubrovskog. Za njega je iz vazduha stigao brat kako bi mu pomogao da se prebaci do ljekara u Nikšić.

Ruska mašina, sibirska zima

Iz Podgorice smo krenuli u 09.36. Nakon pristajanja u vazdušnu luku kod Nikšića, u trupu helikoptera našlo se ukupno 17 putnika s prtljagom – lopatama za snijeg, džakovima sa osnovnim potrepštinama i ljekovima… Računajući šest članova posade (pilot, kopilot, tri tehničara i jedan naš oficir koji je asistirao na letu) kao i fotografa i novinara Pobjede, u helikopteru je bilo 25 osoba.

Činilo se da nema mjesta za sve. Pitali smo tehničara da li je potrebno da kolega foto-reporter i ja sačekamo na nekoj od kota da bismo ispoštovali prioritete  – prebacivanje putnika. On je pokretom ruke sugerisao da je sve u redu i da nijesmo ugrozili nosivost ruske „makine“ stvorene za ovu sibirsku zimu u crnogorskom izdanju.

Nakon Trebešice, u Bijelu

Na letu ka šavničkim selima bio je i član Posebne jedinice policije koja se nedavno kroz lavine probila do blokiranih putnika voza na stanici Trebešica. Tokom gotovo dva dana policajci su ostali sa putnicima dok nijesu evakuisani helikopterima prošlog ponedjeljka.

Nije htio da mu pominjemo ime. Kaže, bio je dio tima čiji je posao da pomogne kada se to može.

Zaputio se do Bijele, kraj Šavnika, da roditeljima pomogne da očiste krov i da im dobaci nešto duvana i kafe.

- Ostalo imaju, zaliha ne fali, jer su to ljudi navikli na snijeg.

Upravo je Bijela prva „silazna stanica“. Osam putnika je izašlo. Ostatak se osipao lagano, kako je helikopter nizao sela koja se jedva razaznaju pod sniježnim nametima i teretom bezlične bjeline. Zametena ni na nebu, ni na zemlji.

Tu na scenu stupa poznavalac terena  – poručnik Darko Pavlović, crnogorski pilot i nastavnik letjenja. Svako malo on i ekipa iz kokpita konsultovali su putnike kako bi precizirali lokaciju do koje se, u mjeri mogućeg, najbliže moglo stići, tačnije primaći što niže kako bi bezbjedno iskočili. A snijeg ogroman, na pojedinim mjestima od kuća viri samo krov.

Stanica Mljetičak, bez broja

Iako bijeli pokrivač nije novost na sjeveru, ove godine je iznenadio i gorštake navikle na studen, smetove i mećavu.

To kaže i Nikola Bojović, koji se juče priključio u Šavniku i prebačen je do Mljetička, posljednje stanice na jučerašnjem letu od Podgorice.

Iz prve ruke nam govori, jer u Šavniku vozi snjegočistač. Kaže da je 2005. pao velik snijeg, ali ni približno ovoliki.

- Mašinama smo se uspješno nosili do zadnjeg jakog naleta prije sedam dana. Od tada su putevi do udaljenih sela šavničke opštine neprohodni, jer se protiv tolikog snijega i mećave prosto nije moglo – priča nam Bojović.

Prije nego je iskočio iz helikoptera, provjerio je da li su na mjestu improvizovane kamašne – za tu priliku izolir traka omotana na spoju čizama i pantalona – da odbrani čarape od upada u dubok snijeg.

Zajedno s njim, u cijelac je iskočio Milan Krković, radnik Doma zdravlja iz Šavnika. On je preko ramena uprtio džak pun ljekova za mještane ovog udaljenog sela.

To je bila posljednja kota jučerašnjeg prijepodnevnog leta. Osmica je krenula nazad ka Nikšiću, potom za Podgoricu, odnosno vojni aerodrom u Golubovcima.

Slijedio je mali predah za „makinu“, čekanje na nove zadatke i prioritete prijavljene operativnom štabu i spremna druga hrvatska posada za novi let ka sjeveru.

Posada „osmice“

Kapetan – satnik Ante Kozina, kopilot poručnik Goran Petrović, tehničari: natporučnik Neven Korica, časnički namjesnik Saša Lukić, desetnik Frane Franić…

To je ekipa eskadrile iz Divulja kod Splita, s kojom smo juče letjeli u okviru akcija spašavanja i doturanja pomoći u snijegom ugrožena područja na sjeveru Crne Gore.

Riječ je o jednoj od dvije posade koje opslužuju hrvatski Mi-8 MTV 1 koji se, nakon grčke i slovenačke letilice, od petka uključio da pomogne našoj zemlji.  Lete na novijoj verziji ruske letilice MI-8, unaprijeđenom modelu MTV1.

- Zadaća je bila složena, dosta ljudi… Bilo je malo konfuzije oko rasporeda, ali snašli smo se. Po selima su ljudi bili organiziraniji. Što se tiče samoga leta, vrijeme nas je poslužilo iako su sniježni uslovi komplicirani, težak teren – kazao je za Pobjedu kapetan posade Ante Kozina, koji ističe odličnu saradnju s crnogorskim kolegama.

Momci su veliki profesionalci

Poručnik Darko Pavlović, crnogorski pilot, koji je prethodnih dana sarađivao s Grcima i Slovencima, sada je na letu i sa Hrvatima.

- Momci su veliki profesionalci. Jako dobro obavljaju zadatke, izuzetno obučeni. I ranije su radili slične evakuacije, ali su iznenađeni količinom padavina, pa je i za njih bilo dobro da vježbaju u ovim uslovima – kaže Pavlović.

Prema njegovim riječima, i ovaj let bio je kao svaki drugi, s tim što su atipična mjesta za slijetanje, ograničena preprekama, žicama, veličinom snijega, nagibom…

Na jednoj poziciji tek kad smo sletjeli vidjeli smo brežuljke. Percepcija je drugačija, podigne se snijeg pri slijetanju, pa se od bijele zavjese ne vide ni obrisi…

Piše: Igor Perić
Foto: Saša Matić