Ko njih obuje, nema šanse da potone. Stotine i stotine kilometara pređeno je na njima proteklih dana sniježnim prostorima sjevera Crne Gore. Tamo gdje nijesu stigle mašine i gdje je čišćenje lopatama bilo iluzija, spas se zvao – krplje. Kada aktuelno nevrijeme podvuče crtu, saopštićemo i putanju njihovog društveno-istorijskog razvitka. Sada, samo njihovo pominjanje u svojevrsnoj spasilačkoj misiji.

Nemoguće je nabrojati one koji su se proteklih dana spasili ili stigli tamo gdje su naumili, samo zbog toga što su na nogama imali krplje. Četvorica mještana Vranještice su prije desetak dana (o čemu je pisala „Pobjeda“) bukvalno razbili blokadu sela tako što su desetine kilometara prešli u ovoj atraktivnoj „obući“.

- Kad smo smo krplje „obuli“ na obuću, više nijesmo mogli potonuti – kazao nam je tada Rajo Đukić.

Milovana Jankovića iz centra Kolašina zatekli smo kako se sprema da na krpljama iz centra Kolašina ode do Drijenka. Nakon našeg razgovora, na svoje zimske čizme Milovan Janković je navukao krplje stare više od 50 godina. Napravio ih je majstor Borislav Jeknić od jasenovog ili orahovog drveta. Dok je slušao detalje, Darko Medenica sa Crkvina sjetio se priče kako su mještani iz njegovog sela, davne 1939. godine, na krpljama prešli snijeg od Kolašina, preko Bjelasice, do Berana.

Aktuelnost „pomagala“ koje se zove krplje potvrdile su i turističke promocije prethodnih godina. Ipak, kapu treba skinuti Draganu Bulatoviću, zvanom Barut,  koji je prethodnih dana svojim rukama i znanjem organizovao njihovu serijsku proizvodnju. Više od stotinu parova je na njegovom lageru, a samo za jedan „sniježno-kritični“ dan u centru Kolašina je prodao 30 pari i to po 30 eura! Njegove krplje su urađene od kuvanog jasenovog drveta i podapete su tankim mornarskim konopom. Na svakoj je ispisan znak kvaliteta, odnosno „marka“ – Barut. Da se zna, ko njih obuje, ne može da propadne.

Tekst i foto:Dr.Drašković