Objavljeno: ned, 11. mar, 2012.

Zašto Dejana Mandića nema na listi SNP u Herceg Novom: Kazna ili nagrada za predsjednika svih građana

Ni tri prilično ubjedljive izborne pobjede nijesu bile dovoljne da se predsjednik hercegnovske opštine nađe na čelu izborne liste. Nema ga ni na jednom od 35 kandidatskih mjesta. Da li je odluka organa SNP zapravo kazna takozvanog tvrdog jezgra zbog Mandićeve saradnje sa crnogorskom vladom i nadležnim državnim organima? Živim u realnosti, u realnom društvu i realnoj državi – poručuje on

Piše

Radomir Tomić

HERCEG NOVI – Najupečatljivije političke i personalne adrese hercegnovske filijale Socijalističke narodne partije i gotovo svih koalicionih partnera nema, kako sada stvari stoje, na odborničkoj listi, a šanse da se nešto ispravi do poneđeljka, do kada je produžen rok za konačnu dostavu svih imena ovdašnjoj izbornoj komisiji, zbilja su minimalne. Predsjednik opštine Dejan Mandić neće na samom kraju prve aprilske sedmice, dan uoči Vaskrsa, po četvrti put u posljednjih osam godina i sopstvenim imenom testirati volju Novljana sa biračkim pravom, nego će biti u poziciji glasača sa pravom da bira, ali bez prava da bude (još jednom) i izabran.

Dejan Mandic gradonacelnik Herceg Novog u Zašto Dejana Mandića nema na listi SNP u Herceg Novom: Kazna ili nagrada za predsjednika svih građanaOdluka je, prema Pobjedinim izvorima, konačna, a produžetak roka sa 10. na 12. mart za zaključenje odborničkih lista nema navodno nikakve veze sa eventualnim dilemama – je li potrebno nešto mijenjati u sastavu i strukturi liste partije koja je neprikosnoveni predvodnik vladajuće koalicije tokom posljednjih 12 godina. Od toga, Mandić je politički i personalno dominirao. Da podsjetimo:

Dominacija i eliminacija

Na prvim neposrednim izborima za predsjednika opštine, u drugom krugu pobijedio je u hercegnovskoj filijali DPS neprikosnovenog Stanka Zlokovića. Sa neznatnom razlikom, ali prilično iznenađujuće, s obzirom na reputaciju nekadašnjeg jugoslovenskog vaterpolo reprezentativca, zatim istaknutog privrednika i uopšte čovjeka bez mrlje u životu i karijeri, bez obzira đe i šta radio.

Pet godina kasnije, Mandić pobjeđuje još jednog protivkandidata iz DPS – Zorana Bošnjaka, takođe ličnost izuzetne reputacije, a godinu ranije, u svojstvu nosioca odborničke liste obezbjeđuje partiji u čijem je rukovodstvu na državnom nivou, mogućnost da u koaliciji sa takozvanim prosrpskim partijama nastavi vladanje jednom od svojevremeno najperspektivnijih crnogorskih opština. Činilo se – postignutim izbornim rezultatima, armirao je dugoročno i partijsko – političku poziciju na nešto „višim nivoima“ i nametnuo se kao autoritet čiji se učinci ne mogu baš lagano dovoditi u sumnju.

Spolja je, dakle, izgledalo tako. Iznutra, međutim, raznobojnost nijansi uočavala se gotovo od početka. Još u predizbornom programu gradonačelničkog kandidata Mandića, prije osam godina, pažljiviji ,,čitači po službenoj dužnosti“ uočili su detalj koji je odudarao od opšteg odnosa SNP prema depeesovskoj vladi i državnim organima. On je tada nagovijestio spremnost da uspostavi funkcionalnu saradnju, naglašavajući da bez toga ne može biti govora ni o daljem razvoju grada i opštine, u cjelini. Svoju orijentaciju saopštavao je eksplicitno, a kada je ušao u kabinet predsjednika opštine, tako je počeo i da se ponaša. U početku, sasvim oprezno, uz povremena dodvoravanja takozvanom tvrdom partijskom jezgru, ali ipak prilično odlučno, spretno koristeći natruhe zbunjenosti dijela državnih funkcionera kojima nije bilo baš sve jasno.

Ničeg spektakularnog

Dodatno samopuzdanje dala mu je još ubjedljivija izborna pobjeda za drugi mandat, pa je u cijelu priču potpune saradnje sa Vladom i svim državnim organima ušao otvorenije, konkretnije i bez dodatnih ideoloških i povremenih politikantskih izleta u zone samoizolacije i bojkota prirodnog okruženja. Srijetao se sa vladinim zvaničnicima, konkretno sarađivao sa svima, na sasvim konkretnim projektima i uvijek na prigodnim svečanostima isticao doprinos države i njenih organa, ustanova, institucija, direkcija i agencija poslovima koji su bili važni za Novi i Novljane.

- Siguran sam da u mom djelovanju kao predsjednika opštine, svih prethodnih godina nije bilo ničeg spektakularnog, niti politički sumnjivog – kaže u razgovoru za Pobjedu Mandić. - Bez obzira na lične, političke i niz želja druge vrste, čovjek sam koji uvažava realnost. Ona nije uvijek po mojoj mjeri niti u Herceg Novom niti u Crnoj Gori, ali ako nešto hoću, želim, i mogu da promijenim onda je prvi korak da pođem od faktičkog stanja. Tako je bilo svih prethodnih godina, tako će i ostati još dvije koliko mi je preostalo do kraja drugog mandata.

Što se spekulacija vezanih za činjenicu da ga nema na odborničkoj listi SNP za aprilske izbore, on naglašava da je lično uvijek imao dilemu je li dobro da se kao predsjednik svih građana nalazi na stranačkoj listi, ali je do sada poštovao partijske stavove. Na isti način postupio je i kada je u pitanju sastavljanje liste za predstojeće lokalne izbore.

Ocjena je, naime, partijskih organa da ne bude na listi i takvu odluku je bez ikakvih ograda prihvatio, a o eventualnoj pozadini o kojoj se u hercegnovskoj političkoj javnosti nagađa ne želi ni da razmišlja. U politiku, veli, nije ušao što je bio egzistencijalno ili bilo kako drugačije ugrožen, nego iz najboljih namjera čovjeka praktičara, inžinjera po struci, Novljanina rođenog u Kamenarima, sredini tolerantnih i veoma vrijednih ljudi, kojima drastične i dramatične podjele nikada nijesu bile u opisu kolektivnih i pojedinačnih karaktera.

Mandić negira glasine kako ga je na inicijativu takozvanog tvrdog jezgra hercegnovske filijale, veoma oštro ukorio i sam vrh podgoričke centrale SNP i podsjeća da je, uz ostalo, i član Glavnog odbora, a lično svoj profesionalni angažman u politici smatra pretežnom zaslugom ljudi iz partijskog vrha, koji su imali povjerenje u njega. Zato energično odbacuje i spekulacije da navodno pripada grupi funkcionera SNP koji bi tu partiju rado viđeli u koaliciji sa DPS, a za početak – kao svojevrsni politički opitni centar odabrali bi upravo Novi.

Zna se ko odlučuje

- Pa, to je besmisleno – izričit je on. – Ja znam partijski program, veoma sam upoznat sa svim smjernicama, kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim ciljevima, sa strukturom članstva, ideološkim i drugim opredjeljenjima i ništa izvan tih okvira nijesam spreman, niti da radim niti da uradim. O ključnim, odnosno strateškim opredjeljenjima u našoj partiji ne odlučuju ni grupe ni pojedinci, koliko god pojedinačno i kolektivno bili važni. O svemu odlučuje Glavni odbor, a o magistralnim pravcima isključivo – kongres. To što možda o nekim detaljima ne mislim isto što i ljudi koji nedovoljno razlučuju šta su stvarnost i realnost, s jedne, a šta ideološka opsjena, s druge strane, ja zbilja ne mogu biti kriv. Ponavljam, živim u realnosti, realnom društvu i realnoj državi. U toj i takvoj realnosti živim i sa svojom porodicom, sa svojim prijateljima, sa građanima Novog, sa svim ljudima sa kojima se politički mogu, ali i ne moram slagati, ali moram živjeti. I želim sa njima da živim i u mjeri stvarnog i mogućeg doprinesem da nam život bude što udobniji, bezbjedniji, a prvenstveno zbog mladih generacija – perspektivniji.

Što se saradnje sa Vladom i vladinim organima tiče, kako god partijski i politički mojim kritičarima zazvučalo, ostaću otvoren za sve oblike funkcionalne komunikacije. Opet kažem: Crna Gora je samostalna država, članica Ujedinjenih nacija, sa izgledima da u junu dobije datum pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. U toj i takvoj državi, sa svim manama i vrlinama je i hercegnovska opština. I šta bih sada ja kao neposredno izabrani predsjednik trebalo da radim? Da bojkotujem crnogorsku vladu i državne organe?! Da izolujem i grad i opštinu?! Da se odreknem svih projekata koje je bez državne potpore – bilo materijalne, bilo pravne, nemoguće realizovati?! Te vrste prava niko mi ne može dati, niti ih ja na bilo koji način mogu pribaviti.

Kohabitacija neprijatna varijanta

Na pitanje – kakvu bi odluku, u pogledu nastavka mandata donio, u slučaju pobjede DPS na aprilskim izborima, Dejan Mandić odgovara prvo šaljivo – kako je to nemoguća varijanta. Ipak, na insistiranje – što bi bilo, kad bi bilo, priznaje:

- Za mene bi to bila veoma neprijatna situacija. Iskustva opština na sjeveru Crne Gore, poput Žabljaka, a zatim i Pljevalja, nijesu se pokazala ni malo dobrim. Parlamentarna većina, i institucionalno, a nerijetko i vaninstitucionalno u prilici je da obezvrjeđuje, opstruira I sasvim direktno blokira najveći dio odluka izvršne vlasti. U takvim okolnostima, položaj predsjednika opštine po pravilu je nezavidan, a on je i kao funkcioner, i kao predstavnik partije koja je u parlamentarnoj opoziciji apsolutno nezaštićena meta za sve vrste napada. Da budem iskren, za takvu situaciju, u ovom trenutku nemam adekvatno rješenje, pa čak ni nagovještaj eventualne odluke – šta mi je činiti.

Podsjećanja radi, poslije aprilskih parlamentarnih izbora, Mandiću preostaju još dvije godine gradonačelničkog mandata. Na samom kraju razgovora za naš list, na treći put ponovljeno pitanje – hoće li ga u slučaju pobjede DPS nastaviti, odgovorio je:

- Saglasiću se sa sugestijama partijskog rukovodstva i odlukama organa SNP.

Broj komentara: 1
Vaši komentari:
  1. Jole Drinjak,penzioner Prčanj kaže:

    U sedamdeset godina svoga života,ja sam zapamtio,da su od Kotora do Palva,Rožaja,Bijelog Polja-Pljevalja-Plužina,Nikšića-pa do Herceg Novoga,samo tri Predsjednika opština više voljeli svoj rodni grad od svoje Partije-a to su tri Crnogorsko-Primorske veličine:

    1.Marija Maja Dabinović udata Ćatović iz Kotora.

    2.Tarzan Milošević iz Bijelog Polja.

    3.Dejan Mandić iz Hertceg Novog.

    Dakle,voljeti partiju-ne voljeti rodni grad-takve neizbježno čeka sudbina Cetinja-Nikšića,Pljevalja i dalje da ne nabrajam.Da smo Amerika pa je i previše pogibija nad pogibijama poput Cetinja i Nikšića-zar ne dragi čitaoci?

    U svemu tome ima i jedna “dobra”-daleko bila i kod “zlotvora”da neće plaćati Dejan i ini,nego jopet DEMOS i niko više! Iskustvo je polovica od svakog uspjeha?!

    Dakle kome je GUNJINA BLIŽA OD KOŠULJE-TOME TRAGOVI SMRDE NEČOVJEŠTOM!!! Zbog toga sam uvijek cijenio i prodržavao i podržavaću sve do 2042 godine ovakve i slične veličine!!!!!!

Najnovije u rubrici