Objavljeno: pon, 09. jul, 2012.

Pobjeda istražuje: Ko zarađuje na otkupu zlata?

Ponude za otkup zlata u Crnoj Gori tokom posljednjih mjeseci sve su prisutnije na oglasnim tablama i na internet stranicama. Otkupljuje se nakit, bez obzira na njegovu očuvanost, novčići, kao i svi drugi predmeti napravljeni od ovog plemenitog metala. Iako se zlato oduvijek otkupljivalo u zlatarskim radnjama, povećana prisutnost drugih subjekata koji građanima nude otkup zainteresovala je veliki dio javnosti, naročito zbog činjenice da je cijena koju nude veća u odnosu na uslove pod kojima se ovaj metal može unovčiti u zlatarama.

zlato 300x199 Pobjeda istražuje: Ko zarađuje na otkupu zlata?Pobjeda je ovim povodom sprovela mini-anketu u kojoj je učestvovalo oko sedamdeset građanki i građana Podgorice, različite starosne dobi i imovnog stanja. Iskustvo sa prodajom zlatnog nakita ili novčića imalo je više od polovine ispitanika, dok se više od dvije trećine izjasnilo da to smatraju sasvim praktičnim načinom unovčavanja nečega što u to trenutku nema upotrebnu vrijednost. Ipak, većina anketiranih smatra da cijene otkupa zlata nijesu povoljne za građane, budući da se ono prodaje po znatno nižoj cijeni od one po kojoj je kupljeno, kao i činjenica da se pri otkupu zanemaruju drugi činioci koji određenom predmetu daju vrijednost, poput kvaliteta izrade ili vremenskog perioda iz kojeg potiče.

Građani koji su prodavali zlato navode i da je najčešće u pitanju bio nakit koji više ne nose ili je oštećen, kao i stari zlatni novčići kojima ne vide upotrebnu vrijednost. Za prodaju starih zlatnika u antikvarnicama ili zlatarama odlučio bi se podjednak broj građana, pravdajući odgovore time da kolekcionari mogu da ponude veću sumu zbog poznavanja njihove istorijske vrijednosti, dok druga polovina vjeruje da je zlatarska vaga, ipak, pouzdaniji način procjene.

Da postoji mogućnost direktne zamjene predmeta od zlata za određene proizvode, većina ispitanih bi iskoristila priliku da zamijeni svoj stari nakit za nešto što im je u tom trenutku potrebnije, naglašavajući da u tome ne vide ništa sporno ukoliko bi obračun bio precizan.

Ovakvi trendovi karakteristični su za društva koja prolaze kroz period ekonomske krize ili u kojima je stanovništvo generalno pretrpjelo određeni pad standarda, pa stoga jedan dio javnosti sa posebnim oprezom posmatra mogućnosti otkupa.

- Uvijek postoje oni koji koriste tuđu nevolju. Neko se zbog malo novca odriče vrijednih stvari, a pitanje je koliku zaradu one nekome drugome donose – kazao je za Pobjedu učesnik ankete.

Kuda ide prodato zlato?

Vlasnici i zaposleni u zlatarskim radnjama u Ulici Miljana Vukova u Podgorici, poznatijoj kao Zlatarska, kazali su za Pobjedu da je u posljednjih pola godine povećan broj građana koji prodaju stari nakit.

Otkupna cijena četrnaestokaratnog zlata u podgoričkim zlatarama je između dvadeset i dvadeset jednog eura za gram, dok se zlato veće finoće i drago kamenje ne otkupljuju. Otkupljeno zlato se uglavnom topi i od njega se u istoj zlatari pravi novi nakit.

Zlatari navode da se do sada nijesu susreli sa nekim ko bi ponudio veću količinu zlata na prodaju, a otkupljivače koji ovu djelatnost vrše putem oglasa smatraju nelojalnom konkurencijom, prvenstveno zbog viših cijena.

Iz Tržišne inspekcije navode da im se u posljednje vrijeme obraćaju subjekti sa zahtjevima da zakonski regulišu bavljenje otkupom starog zlata i pitanjima koje uslove je za to potrebno ispuniti.

- Takav subjekt treba da se registruje i treba da prijavi trgovinu na propisanom obrascu, dok su zlatare u okviru svojih djelatnosti već registrovane i za otkup zlata – kazala je glavna tržišna inspektorka Rada Marković.

- Tržišni inspektori za sada nijesu naišli na nekoga ko se otkupom zlata bavi na način koji nije legalan, budući da se kontrola obavlja u poslovnim prostorima, a ako neko to radi u neregistrovanim ili stambenim prostorima, Tržišna inspekcija nema zakonsku mogućnost vršenja kontrole u takvim situacijama – dodala je Marković.

Ovim je otvoreno pitanje u čijoj nadležnosti bi bila kontrola nad vršenjem ove vrste krivičnih djela, odnosno prometa zlata na crnom tržištu, budući da tržišnim, kao ni drugim inspektorima nije omogućen ulazak u privatne prostorije, polazeći od ustavnog načela o nepovredivosti stana.

- Ne možemo reći da toga u Crnoj Gori nema, ali je za inspektore dug put do vršenja takve kontrole, jer bi u taj proces trebalo uključiti i policiju, Tužilaštvo i sud, ocijenila je Marković, dodajući da nema sumnje da i u ovim oglasima ima sasvim regularnih ponuda, zbog kojih, kao i svaki trgovac, mora na neki način animirati kupce.

Iz Zavoda za metrologiju navode da je povećan otkup zlata trenutno globalni trend, naročito prisutan u zemljama regiona, a uslovljen padom standarda.

- Sva lica koja se bave prometom dragocjenih metala moraju se ponašati u skladu sa zakonom i biti registrovana u Zavodu – kazala je načelnica Odjeljenja za dragocjene metale Milena Raonić.

- Kada je riječ o otkupu zlata, u pitanju je promet u obrnutom smjeru – dodala je Raonić, navodeći da su ta lica registrovana u Centralnom registru Privrednog suda za trgovinu koja im kasnije omogućava izvoz kupljene robe.

Prema njenim riječima, izvoz zlata kupljenog na ovaj način najviše se izvozi u zemlje regiona, pretežno u Hrvatsku, a budući da je Crna Gora potpisnica CEFTA sporazuma kojim se nalaže uklanjaje tržišnih barijera, kontrola u ovoj oblasti je znatno ograničena.

Raonić je dodala da Zavod za metrologiju takođe može vršiti kontrolu samo nad subjektima koji su registrovani i čiju djelatnost u sklopu zaduženja prate, dok su neregistrovani trgovci plemenitih metala u nadležnosti Uprave policije.

Istorijski pregled cijena

Zlato je od davnina imalo posebno mjesto u ljudskom društvu. Korišćeno je u svakoj religiji kako bi se njime istakla božanska moć, njime su se isticale klasne razlike, podizao ugled monarha, služilo je kao sredstvo plaćanja, a u novije vrijeme počelo je da se koristi u komercijalnim procesima. Sve do 1971. godine američki dolar bio je podržan zlatnim rezervama, koje i danas centralnim bankama širom svijeta služe, naročito u slučajevima remećenja redovnih finansijskih tokova.

U Sjedinjenim Američkim Državama je od Ruzveltove administracije, zatim za vrijeme Velike depresije tridesetih godina prošlog vijeka, pa sve dok predsjednik Nikson nije ukinuo zlatni standard 1971. godine cijena zlata bila fiksno 35 dolara po unci.

Nakon uklanjanja zlatnog standarda za strane valute, cijena zlata izražena u američkim dolarima povećala se 2.200 odsto tokom narednih devet godina, da bi oko 1980. godine dostigla cijenu od oko 800 dolara po unci. Nakon toga, narednih devetnaest godina ona je počela postepeno da pada, da bi 1999. godine dostigla najnižih 260 dolara po unci, kada je ponovo krenulo sa značajnijim skokovima. Ovakva kretanja cijena predstavljala su sve veći izazov za Federalne rezerve – FED, jer više nije bilo moguće uspostavljati valutna ograničenja, budući da su cijenu u sve većoj mjeri odražavali tržišni principi – ponuda i tražnja.
Uprkos nastojanjima FED-a da očuva cjenovna kretanja, situacija je postajala sve kompleksnija između 2001. i 2004. godine, a u tom vremenu je opadala i vrijednost američkog dolara. Cijenu od 800 dolara po unci zlato je premašilo tek nakon 2007. godine, da bi nakon završetka finansijske krize započete na jesen 2008. dostigla rekordnih 1.900 dolara sredinom 2011. godine.

Cijena jednog grama zlata na svjetskim berzama na kraju ove sedmice zaključena je na 50.83 dolara, odnosno 41.36 eura. Stoga će jedna unca zlata, koju čini 28,34 grama naredne sedmice početi promet na svjetskom tržištu po cijeni od 1581,00 dolara, odnosno 1286,46 eura. U proteklom jednogodišnjem periodu cijena zlata uvećana je 14 odsto, sa tendencijom daljeg rasta.

A.N.R.

Najnovije u rubrici