Objavljeno: pon, 01. okt, 2012.

Marina Abramović: Pripadam Crnoj Gori

CETINJE – Zbog svog pristupa umjetnosti uvijek sam se osjećala kao neka crna ovca, a prekjuče kada sam došla u Crnu Goru i kada mi je uručena Trinaestojulska nagrada, odjednom je crna ovca postala bijela. I to je velika transformacija za mene. Odjednom sam osjetila ljubav, da me ljudi prihvataju i vole. Osjetila sam da ja ovdje pripadam – kazala je danas (ponedjeljak) poznata svjetska umjetnica Marina Abramović, tokom predstavljanja filma „Umjetnik je prisutan”, u gornjem kompleksu fabrike Obod.

Umjetnik je prisutan prezentacija filma na Cetinju 300x168 Marina Abramović: Pripadam Crnoj GoriGovoreći o filmu koji prezentuje njen život i djelo, svojim shvatnjima umjetnosti performansa, kao i o ponovnom povratku u Crnu Goru, Marina Abramović je kazala da su posljednja dva dana za nju „bili jedni od najuzbudljivijih dana života”.

- Kada sam prije 40 godina otišla iz bivše Jugoslavije, nisam imala osjećaj pripadnosti nekoj zemlji. Iako sam živjela u Srbiji toliko godina, nisam se nikad osjećala stvarno srpskom umjetnicom. Živjela sam skoro 30 godina u Holandiji, radila sam u Njemačkoj, a sada živim 14 godina u Americi, ali se ne osjećam umjetnicom ni tih kultura – kazala je Abramović.

 Crnogorske idejeumjetnik je prisutan 211x300 Marina Abramović: Pripadam Crnoj Gori

 Pred velikim brojem posjetilaca projekcije filma u Obodu, Abramović je podsjetila da je prije dvije godine na poziv ministra kulture Branislava Mićunovića došla u Crnu Goru.

- Ministar mi je tada uručio crnogorski pasoš koji je promijenio sve za mene. Sve je dobilo novi kontekst. Prije svega, moji otac i majka su rođeni u Crnoj Gori. Odjednom sam se osjetila drugačije, osjetila sam da se cio moj rad, što se tiče performansa, u stvari vezuje za crnogorske ideje, koje se mogu vidjeti i u filmu „Umjetnik je prisutan” – kazala je Abramović.

Film o njenom životu, između ostalog, govori i o pripremama za veliku retrospektivu njenog rada u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku 2010. godine.

- To je bio najjednostavniji i najteži performans koji sam napravila u životu. Kada pravite performans koji traje tri mjeseca, onda je to pravi život, jer se umjetnost i život izjednače, postanu cjelina. Taj performans me stvarno promijenio i psihički i fizički, jer na kraju više nisam bila ona ista osoba sa početka performansa. Inače, vjerujem da granice uvijek mogu da se pomjere i zbog toga jesam Crnogorka – kazala je Abramović.

umjetnik je prisutan plac posjetilaca 2 300x298 Marina Abramović: Pripadam Crnoj Gori Ljudi puni bola

Objašnjavajući fascinantnu povezanost sa publikom performansa u Muzeju MoMA, Marina Abramović je kazala da je u umjetnosti vrlo važno raditi u gradovima i državama gdje najviše ima problema.

- Njujork je mjesto gdje ljudi nemaju vremena, otuđeni su, nemaju ljudskog kontakta. U njima je puno bola koji ne iskazuju. Baš zbog toga što nema takvog ljudskog kontakta, taj performans ih je dodirnuo, jer nijesu imaju gdje da pobjegnu, osim u sebe. Ja sam ih posmatrala, druga publika ih je posmatrala i onda su morali da zavire u sebe i otkriju koliko bola i patnje imaju u sebi. Amerikanci imaju vrlo mnogo toga, a nijesu ni svjesni. Tako da sam im ja otkrila nepoznati dio njihovog bića i odjednom su postali ranjivi i otvorili se – kazala je Abramović.

Mnogi posjetioci performansa morali su da čekaju satima samo da bi došli na red da sjednu ispred Marine.

- Nije im bilo ograničeno koliko će sati biti ispred mene. Jedan je čovjek sjedio sedam sati, a 72 osobe su došle da 12 puta sjednu ispred mene, a to znači da su satima i satima čekali, spavali ispred muzeja, samo da bi došli na red. Bio je jedan „bajker” iz Anđela pakla, koji je pravio veliku buku što toliko mora da čeka. Kada je sjeo ispred mene, poslije tri minuta počeo je da plače. Stvarno se desila konekcija – prisjetila se Marina.

 Biti prisutan

 Performans, prema njenim riječima, nije lako raditi.

- Performans je jedna od najtežih vrsta umjetnosti zato što moraš da si uvijek prisutan ovdje i sada. Ako nijesi ovdje i sada, onda se gubi povezanost sa publikom, ona izgubi interesovanje i ode… Priprema za takvu vrstu umjetnosti je kao da se pripremaš da ideš na Mjesec – rekla je Abramović.

Snimajući film „Umjetnik je prisutan”, Marina je žrtvovala godinu dana privatnog života. Autorska ekipa filma snimila je 700 sati materijala, a u filmu je iskorišćeno svega sat i po.

- Razmišljam da napravim jednu verziju koja će biti mnogo duža. Recimo, moju tetku u Beogradu ekipa filma je snimala tri sata, a ona je išla deset puta kod frizera da bi lijepo izgledala. Te scene uopšte nijesu ušle u film… Kada je tetka otišla da vidi film i shvatila da nema tih scena u kojima ona govori, toliko se naljutila da nije sa mnom htjela da priča tri mjeseca – kazala je umjetnica.

Kad god gleda ovaj film, kako kaže, uvijek se rasplače.

- Gledala sam ga tri puta i stvarno sam svaki put plakala, pa izbjegavajući da ga ponovo vidim, štitim svoju emotivnu stranu. Tim filmom sam željela da dokažem da performans može da bude nešto što je produhovljeno i nešto što može da promijeni čovjeku život. To je moj cilj. Umjetnost treba da ima moć da „podigne” i promijeni ljudski duh i dušu – kazala je Abramović.

 Stotine hiljada učesnikaumjetnik je prisutan plac posjetilaca 300x298 Marina Abramović: Pripadam Crnoj Gori

Cijeli perfomans u Muzeju MoMA je vidjelo 850.000 ljudi. U radnom danu je bilo prisutno 12.000, a tokom vikenda između 17 i 20.000 ljudi.

- Vrlo je važno u životu raditi nešto što je jako teško, a da to izgleda tako lako. Za to treba dosta vježbe. Taj performans, kada sam bila mlada, nikad ne bih uspjela da uradim, zato što ne bih imala to stanje svijesti, takvu kontrolu i disciplinu kao što sad imam. To je veliko treniranje. Živjela sam cijelu godinu sa Aboridžinima u centralnoj Australiji, više od 25 godina sam išla na razne seanse sa tibetanskim monasima, bila sa šamanima i naučila sam mnogo o načinima kako da napraivm kontakt sa svojom psihičkom energijom. Kada si mlad umjetnik, uvijek ti treba mnogo stvari da bi napravio performans, zato što si nesiguran. A što više imaš sigurnosti, sve manje ti stvari treba – istakla je Marina.

Bezuslovna ljubav

Performans u Muzeju MoMA je, prema njenim riječima, bio veoma jednostavan.

- Imala samo jedan sto i dvije stolice. Na kraju trećeg mjeseca shvatila sam da mi ne treba sto i ostale su samo dvije stolice. Kada se to desilo, shvatila sam da sam došla do suštine, transformacije energije… To je jako važno, jer sam strancu koji sjedi ispred mene pružala bezuslovnu ljubav, a onda je reakcija bila vrlo emotivna. Jedan moj prijatelj mi je rekao: „Ja mrzim tvoju umjetnost, zato što plačem uvijek kad je vidim”. To znači da mi umjetnost više želimo da shvatimo glavom, a ne stomakom. Moja umjetnost je uvijek bila emocionalna – rekla je Abramović.

Iako ima 66 godina, otkrila je da uopšte ne misli da ide u penziju, jer „umjetnik ne može da ide u penziju, može samo da umre”.

- Ciijela ideja penzije je za mene strašna. Jedna od mojih baka je umrla u 103. godini, a ja sad imam 66, tako da mi ostaje još najmanje 20 godina da radim – kazala je Marina i dodala da trenutno razvija 15 projekata, koje planira da ostvari do 2016. godine.

 Postpisan ugovor

Umjetnica je zadnja dva dana na Cetinju boravila prvenstveno zbog prezentacije višenamjenskog centra MACCOC (Marina Abramović Community Center Obod Cetinje). Kao jedinstveni umjetnički i privredni prostor, centar će biti izgrađen na lokaciji nekadašnjeg gornjeg kompleksa elektroindustrije „Obod”. Poznati svjetski arhitekta Rem Kolhas danas je sa gradonačelnikom Prijestonice Aleksandrom Bogdanovićem, potpisao ugovor o izradi master plana projekta, koji bi trebalo da bude gotov u narednih devet mjeseci.

J. Nikitović

 

Najnovije u rubrici

car rental montenegrorestorani crna goraulcinj smestaj