Objavljeno: uto, 08. okt, 2013.

Teška vremena prijatelju moj…

- Ja sam od Danilovgrada. Posla nema, čekam već tri dana, niko se ne pojavljuje. Radim sve, naplaćujem 25 eura po danu i nikada nijesam imao problem sa gazdama da me ne isplate a oni su vijek bili zadovoljni onim što uradim – rekao je Miomir Brajušković

Piše: Mirjana Jukić

PODGORICA – Trg vojvode Bećir-bega Osmanagića, u narodu poznat kao „Trg inteligencije“, mjesto je na kojem se okupljaju oni koji svoju koru hljeba na gorak način stiču i dugo čekaju.

fizicki radnici 0410 2013 Bojana Cupic 005 Teška vremena prijatelju moj...Naša ekipa izvjesno vrijeme ih je posmatrala… Sjedjeli su, čekali i nadali se da je svaka osoba koja tuda naiđe njihov budući poslodavac. Međutim, kažu, danima sjede i čekaju, a posla ni na vidiku. I baš kao što je davno teoretičar klasicizma Boalo Depreo Nikola rekao „težak je teret nemati šta da se radi“, tako i ovi ljudi pod tim teretom „grabljenja“ posla žive godinama.

- Ja sam od Danilovgrada. Posla nema, čekam već tri dana, niko se ne pojavljuje. Radim sve, naplaćujem 25 eura dnevno i nikada nijesam imao problem sa gazdama da me ne isplate a oni su uvijek bili zadovoljni onim što uradim – rekao je Miomir Brajušković. Ostali su dobacivali sa strane, nijesu željeli da ih slikamo ni da pričaju sa nama, ali je iz svake njihove riječi izbijalo nezadovoljstvo, životom, poslom kojeg nema, gazdama koji su „teški“.

- Nemam novca, djeca mi idu u školu, treba da putuju svaki dan, da jedu, a vidite koliko je nas ovdje, i kad ima posla ima za jednog, mi ostali ostanemo „praznih ruku“ – rekao je Mićo koji nije želio da nam otkrije svoje puno ime i prezime.

fizicki radnici 0410 2013 Bojana Cupic 002 Teška vremena prijatelju moj...Većini mještana Stare varoši smeta što ovi ljudi posao čekaju baš pod njihovim prozorima, u blizini njihovog doma i kućnog praga. Kako kažu, „ne znaju da li smiju pustiti djecu, da li su bezbjedna da prolaze pored tako nezadovoljnih ljudi koje prvi put u životu vide“.

- Moj sin je par puta imao problema sa njima zato što dobacuju njegovoj sestri svaki put kada prođe. No, bezazleni su oni, meni ih je u neku ruku žao, šta će jadni ljudi – rekla je mještanka koja je željela da ostane anonimna. A gospodin u odijelu koji se kod njih raspitivao za cijenu usluga rekao je za Pobjedu da uvijek ovdje nalazi majstore i da se nikada nije pokajao.

- Ovdje sam našao neke vrhunske majstore, kuću su mi napravili, i volim što je to baš na taj način, a ne preko poruka. Sevap je dati posao onima koji hoće da rade – kaže Vukić Milić.

Najnovije u rubrici