Objavljeno: ned, 15. dec, 2013.

Pobjedini čitaoci pišu: Trst je i dalje naš grad

U Trstu su boravili, osim Džojsa, Zvevo, Rilke, Saba, Frojd, Andrić, u njemu je i Vaso Ćuković završio trgovačku školu, prije odlaska u Ameriku. Trst je i prvi veći evropski grad u kome je boravio naš veliki vladika i pjesnik Rade uputivši se ka štampariji u Veneciji, i Petrovgradu

Piše: Mr Nada Brajović

Postoje mjesta koja nikada nismo vidjeli, ali su ona i u duši i srcu, oslikana osjećajem i pričom onoga ko nam je o njima govorio.

Trst 5 Pobjedini čitaoci pišu: Trst je i dalje naš grad

Za mene je Trst bio divna priča mojih roditelja koji su davnih šezdesetih ljetovali u Italiji, posjetivši tada i Trst i Veneciju, i mog neobjašnjivog interesovanja za istoriju ovog grada.

Konačno, prilika da tragom njihovih davnih uspomena upoznam ovaj grad, mjesto naše prošlosti i moje velike ljubavi i prije nego što sam ga ugledala. Ovog ljeta sam sa mojim dragim prijateljicama provela mjesec dana u Trstu. Povod za to bio je izuzetan – upis dvije studentkinje na Univerzitet u ovom gradu. Suncem obasjani carski Trst ukazao se u punom sjaju ranog avgustovskog jutra sa balkona i galebom na njegovoj ivici Rezidencije San Marco, u Ulici Cesare Battisti, u samom centru. Baš onakav kakvog sam ga i zamišljala. Grad koji su mnogi doživljavali kao „naš“ nekada je bio prilika da se dođe do čuvenog šuškavca, farmerki i setova, koje su naše „drugarice“ nosile sa izuzetnom otmenošću. Danas je ovaj grad moderan poslovni i univerzitetski centar i središte pokrajine Friuli Venezia Giulia i svjetsko sjedište kompanije Generali. Jedinstven grad u kom nemate osjećaj primorskog mjesta čak i u njegovom užem dijelu, sa pečatom otmenosti i moći u vidu impresivnih palata iz doba Habzburške monarhije. Tršćanski zaliv i veličanstven pogled dočeka Vas čim „ušetate“ iz „zelene“ Slovenije. Završetkom rata, naša nekadašnja armija je imala kontrolu nad gradom, takozvanih „četrdeset dana Trsta“, a dio Italije u cjelosti je postao tek 1975-1977. godine utvrđivanjem konačnih granica Osimskim sporazumom. Za Trst kažu da je jedan od gradova Italije koji predstavlja mjesto lagodnog života i zato na njegovim ulicama možete čuti osim italijanskog i slovenački, hrvatski i srpski jezik i vidjeti priličan broj afričkih emigranata. Sami Tršćani su veliki tradicionalisti, čuvaju svaki kamen ovog divnog grada, ali i svoje navike. Ovaj grad je nekada bio raj za šoping za sve sa prostora bivše Jugoslavije, a danas se njegovi stanovnici, sa sjetom sjećaju tog perioda. Grad sa nešto više od dvije stotine hiljada stanovnika prosječne starosti, kako kaže statistika, četrdeset i šest godina ima veliki broj studenata. Još 1719. godine imao je status slobodne luke što je dovelo do naseljavanja raznih nacionalnosti, a sam grad Trst 1769. godine „proglašava“ se „slobodnim pomorskim gradom“.Ovog ljeta je na mjestu gdje je nekada bila granica između Italije i Slobodne teritorije Trsta, između Trsta i Monfalkonea, postavljena tabla jednaka onoj koja je tu bila do 1954. godine, od članova pokreta „Trieste libera“, jednog u nizu političkih pokreta Italije, čije pristalice zagovaraju nezavisnost.

slika trst Pobjedini čitaoci pišu: Trst je i dalje naš grad

Svi koji posjete ovaj grad trebalo bi da krenu od Glavnog gradskog trga, Piazza dell’Unita d’Italia i Kanala Grande, sa malim mostovima po imenu Ponte Verole, Ponte Bianco i Ponte Rosso, uz istoimeni trg, gdje je i bronzana statua Džemsa Džojsa. U pismima svojoj Nori, nevoljni usamljenik i dobrovoljni izgnanik, koji je dugo ovdje živio i tu stvarao „Uliksa“ i „Portret umjetnika u mladosti“ pisao je: „Zašto mi je sudbina nametnula da toliko puta u životu, sa čežnjom okrećem pogled ka Trstu“. Koliko ga je volio govore i riječi „moja duša je u Trstu“(La mia anima e a Trieste) ,napisane na postamentu ispod njegovog spomenika. Tipičan izgled sa neoklasicističkim zdanjima, kao simbolima trgovačkog centra dobio je početkom XIX vijeka i tada su sagrađeni Berza, palate istaknutih tršćanskih i bokeljskih trgovaca, bogatih i uglednih Srba, Teatar Verdi itd. Glavni gradski trg Piazza Unita, je najveći evropski trg na obali Jadrana, na njemu je Gradska skupština, Teatar Verdi, fontana četiri kontinenta Macoleni, spomenik Karla VI. Trg je prestižno mjesto za „aperitivo“,vino ili čuveni „spritz“ jarko naranžaste boje ili za najbolju kafu na svijetu „Illy“ kako kažu Tršćani, a dok je pijete uživate uz sjetne zvuke violine slušajući violinistu u fraku koji preko puta vas svira sam ili sa orkestrom.

slika 1 Pobjedini čitaoci pišu: Trst je i dalje naš grad

Boka u Trstu

Na trgu Ponte Rosso je čuvena palata Kurtović, spomen bogatstva i ugleda Jova Kurtovića, Crkva Svetog Spiridona čiji je bio najveći darodavac i koji je i poželio da iz svoje palate preko puta ulazi u crkvu i zato se njena centralna vrata nalaze na zapadu, što nije bio slučaj sa starim zdanjem crkve. Crkva je podignuta na temeljima stare koju su gradili Srbi i Grci 1751. godine, projekat je italijanskog arhitekte Karla Maćiakina iz 1858. godine i najveće pravoslavno zdanje Zapadne Evrope. Zbog svoje ljepote hram Sv. Spiridona je pod zaštitom umjetničkih spomenika Italije.  Generacije Bokelja koji su se obreli u Trstu nakon propasti Mletačke republike i dolaskom austrijske vlasti u Boku, i mnogih Srba, čije je dostojanstvo i gospodstvo dalo pečat jednom od najljepših gradova na Jadranu ostalo je upamćeno. Ne samo kroz pomoć koju su pružali Srpskim ustanicima u borbi protiv Turaka i kao utočište Dositeju, koji je boravio u zgradi Draga Todorovića, već i kroz pomoć mnogim sunarodnicima u nevolji. Tomo Milinović-Morinjanin je cijeli svoj imetak dao za pomoć, a kasnije se i sam pridružio ustanicima. Jedna od znamenitosti grada je i palata Gopčević iz 1850. godine, vlasništvo Spiridona Gopčevića i njegovog oca Krsta iz Poda i Orahovca, najuticajnijeg tršćanskog brodovlasnika koji je bio prijatelj Garibaldijev i govorio tečno trinaest jezika, palata Vučetić, palata Škuljević na trgu Venecija, palate porodice Riznić. Pominje se još uvijek, da je Jovan Nikolić bio u posjedu cijelog bloka zgrada na Trgu San Antonio. Istaknuti Bokelj iz Prčanja, Ivo Vizin, koji je sa jedrenjakom Splendido otplovio svijet, proglašen je za počasnog građanina Trsta. Tu su i bokeljske porodice Florio.Verona, Tripković, koji su bili vlasnici jedne od najvećih italijanskih brodarskih i osiguravajućih kuća, kapetan Frano konte Visković, Marko Radončić, Vojinovići. Miletić, Kvekić i mnogi drugi.

Mjesto „rođenja“ Šćepana Malog 

U Trstu su boravili, osim Džojsa, Zvevo, Rilke, Saba, Frojd, Andrić, u njemu je i Vaso Ćuković završio trgovačku školu, prije odlaska u Ameriku. Trst je i prvi veći evropski grad u kome je boravio naš veliki vladika i pjesnik Rade uputivši se ka štampariji u Veneciji, i Petrovgradu.

slika 4 225x300 Pobjedini čitaoci pišu: Trst je i dalje naš gradAustrijski guverner Trsta je u njegovu čast prilikom jednog njegovog boravka organizovao i vojnu paradu, kao znak poštovanja od ovog grada, uz prisustvo trgovaca našeg porijekla, Italijana i austrijskih aristokratskih porodica. Ovdje je i urađen njegov portret u tamnocrvenoj svešteničkoj odori. U Trstu je boravio petnaestak puta, idući ka Veneciji, Petrogradu, Beču ili Napulju, u njemu imao mnogo prijatelja, koji su ga uvijek dočekivali sa velikim poštovanjem i divljenjem, a jednom od njih, Dimitriju Vladisavljeviću, u pismu opisuje „veličestveni“ Rim, Napulj, Italiju, nad „kojom se nebo širi i smije“. U kući Spiridona Gopčevića u Trstu Njegoš je ispjevao pjesmu „Pirovanje“, a „Šćepana Malog“ na svijet dao u Trstu na Spasovdan 1850.“ Trstu je ispjevao pjesmu „Tri dana u Trijestu“, koja je objavljena u Tršćanskom listu „La Favilla“, u kojoj opisuje putovanje, dolazak u luku, očaranost gradom, paradni marš austrijske vojske, ali i čarobnu balerinu Floru. Saznavši za njegovu smrt, veliki broj njegovih prijatelja iz ovog grada  mu je odao poslednju počast u Crkvi Sv. Spiridona.

Još mnogo mjesta u ovom gradu će vas očarati, kao što je dvorac i katedrala San Dijusto i raskošna crkva Santa Maria Maggiore, na brdu iznad grada, na samo petnaestak minuta hoda. Jedno od posebnih mjesta ovog grada je pored gradskog kupališta Pedocin, „Kod svjetionika“, sa odvojenim dijelom za kupanje za muškarce, i žene i djecu do dvanaest godina, prelijepo uređena Barcola, šetalište uz more, koja se prostire od grada do parka Miramare. Castello di Miramare je izgrađen na stijeni iznad mora i sa svakog dijela plaže Barkola možete ga vidjeti, što boravak na ovoj plaži čini izuzetnim. On je bio rezidencija

Maksimilijana i njegove supruge Šarlote od Belgije, koja je izvjesno vrijeme provela u dijelu kompleksa nazvan „Castelletto“, a nakon njegove tragične smrti i njene bezuspješne borbe za njegovo spasenje, u Miramare se nije više nikada vratila. Ovo predivno zdanje iz 19. vijeka ima veliki kompleks parka nestvarne ljepote, od centra grada je udaljen pet kilometara, a sa njegovih terasa se pruža pogled na čitavu luku ovog grada burne prošlosti. Najveći godišnji događaj u Trstu je regata Barcolana, kada se u Trstu druge nedjelje oktobra nađe i do dvije hiljade jahti, a Tršćanski zaliv postaje evropsko sjedište jedrenja. Postoji još mnogo toga što se može reći o ovom predivnom gradu i njegovim znamenitostima, u kome dok šetate uz more, pored predivnih palata ili ste se uputili uskim ulicama prepunim restorana i kafea u obilazak, imate taj lijepi osjećaj da se nalazite kod kuće. Očigledno ,,naš“ Trst je za mene to još uvijek.

Broj komentara: 6
Vaši komentari:
  1. crnogorac kaže:

    sjajan tekst, pravo osvjezenje i puno podataka koje smo pomalo i zaboravili. Zaista svaka cast i odlicno bi bilo kada bi imali i vise ovakvih tekstova.

  2. nikola kaže:

    Super članak!

  3. Tijana kaže:

    Izuzetno lijep članak, pun podataka o Trstu. Svaka čast!!!

  4. borka kaže:

    Odlicna prica puno podataka o istoriji Trsta .Svaka cast .

  5. Tanja kaže:

    Divan grad gdje vas svaki kutak prigrli a istorija podsjeti da mu i vi pripadate. Odličan tekst. Hvala.

  6. anabela kaže:

    Ocekivala sam malo vise licnih impresija autorke teksta…istorijske cinjenice sami mozemo procitati na internetu…

Najnovije u rubrici