Plavo prskanje štiti voćke

Oni koji ga blagovremeno obave imaće uspješniju i bolju zaštitu i zdravije zasade u sljedećoj vegetaciji, pa mogu očekivati i veći profit.

Jesen je na izmaku. Dobri voćari znaju da se po završetku vegetacija, valja pripremiti za narednu godinu. Dok još ima lijepih dana može se vršiti "plavo prskanje". Oni koji ga blagovremeno obave imaće uspješniju i bolju zaštitu i zdravije zasade u sljedećoj vegetaciji, pa mogu očekivati i veći profit.

Plavo prskanje je veoma korisna mjera zaštite voćaka jer se njime suzbijaju mnoge bolesti, a neke se jedino tim tretiranjem mogu uspješno kontrolisati. Ovom mjerom zaštite kontrolišu se mnogi patogeni, uzročnici raznih bolesti, prije svega patogeni rana ali i mnogi drugi. Plavim prskanjem se suzbijaju patogeni koji prezimljavaju u krošnji vaćaka skriveni u pukotinama kore, pupoljcima, rak-ranama... Do tih patogena je teško dospjeti tokom vegetacije jer lisna masa voćke to onemogućuje. Zato se "plavo prskanje" obavlja u jesen poslije opadanja lišća.

Koje bolesti/patogeni se suzbijaju

Suzbija se kovrdžavost lista breskve, rogač šljive, monilioze koštičavih voćki (šljiva, breskva, kajsija, višnja i trešnja), pjegavosti lišća i krastavosti plodova kruške (Venturia pirina), antraknoza, kestenjaste pjegavosti maline, šupljikavosti lišća i krastavosti plodova kajsije i drugih koštičavih voćki, bakteriozne plamenjače jabuke i kruške, drugih bakterioza voćaka, ekskorioza vinove loze i drugi uzročnici bolesti biljaka.

Prouzrokovači navedenih bolesti, po završetku vegetacije ostaju u krošnji (pukotinama kore, na pupoljcima, trulim organima, mumijama voćke i drugim skrivenim mjestima). Posebno ukoliko su zime blage, patogeni mogu dospjeti na osjetljive djelove voćke i ostvariti njihovu zarazu. Da se infekcije ne bi ostvarile tokom kasne jeseni i blagih zimskih mjeseci patogeni se moraju uništiti na mjestu njihovog prezimljavanja i tako spriječilo da dospiju na osjetljive djelove voćke. Ako se zaraza ne ostvari tokom zime, zbog niskih temeperatura, prezimjeli organi patogena infekciju ostvare vrlo rano u proljeće, prije nego što se počne sa proljećnjom zaštitom voćaka. Ukoliko se na primjer, kod breskve ne spriječi da parazit dospije u pupoljke, onda on u njima tokom zime i rano u proljeće obavi infekciju mladog lišća, još prije nego što se pupoljak otvori. Dok je list mlad na njemu se zaraza ne primjećuje. Kada se list pojavi iz pupoljka zaraza se uočava, ali je onda kasno da se infekcija spriječi. S toga se preporučuje da se "plavo prskanje" obavi blagovremeno u jesen čime će i štetne posljedice u proleće biti znatno manje. Zaštita voćaka u jesen obavlja se preparatima na bazi bakra, ona su plave boje, pa kada se voćnjak isprska dobije plavičastu nijansu, po kojoj je ova mjera u zaštiti dobila ime "plavo prskanje".

"Plavo prskanje" se obično izvodi tokom novembra. Kod breskve, na primjer, to se čini u prvoj dekadi novembra. Najbolje vrijeme za tretiranje je poslije pojave prvih jesenjih mrazeva, kada lišće breskve opadne. Ukoliko se na stablu nalazi puno lišća, prskanje se ne preporučuje jer se, u tom slučaju, na lišću zadrži velika količina sredstva koja bi, inače, trebalo da dospije na grane, grančice i pupoljke i druga skrivena mjesta gdje se parazit nalazi. Zato je poželjno, ukoliko list sporije otpada, protresti voćku kako bi se ona oslobodila lišća, pa tek onda obaviti "plavo prskanje".

Kako i čime prskati

"Plavo prskanje" je neophodno temeljno uraditi. Svaki dio krošnje treba potpuno nakvasiti tako da krošnja poslije tretiranja izgleda plavičasta. Ukoliko neki dio ostane netretiran, na njemu se u proljeće može pojaviti bolest, pa voćari često djelimični uspjeh u zaštiti pripisuju neefikasnosti sredstva, a ne propustima u prskanju. Sva sredstva za "plavo prskanje "pripadaju takozvanoj grupi bakarnih jedinjenja. To su: Bordovska čorba (bilo industrijski proizvod ili sopstvena priprema), Kupragin, koristi se u koncentarciji od 0,35 %, Cuprodžat, 0,35%, Blauvit, u koncentraciji od 1,0%, Bakarni oksihlorid-50, 0,75%, Beveblau kreč, 0,75%. Obično se Bordovska čorba koristi u koncentraciji 1,5 - 2% (2 kg/100 l vode),

Tretiranje treba obaviti po lijepom vremenu, kada su voćke suve i kada je temperatura iznad 10 stepeni. Voćke se moraju tretirati sve dotle dok se potpuno ne pokvase, zbog čega se često kaže da je voćke potrebno "okupati". Pri vjetrovitim vremenskim uslovima i niskoj temeperaturi nije preporučljivo vršti tretiranje.

Priprema bordovske čorbe

Za 100 l jednoprocentne bordovske čorbe potrebno je: 1 kg (za dvoprocentu 2 kg) bakar-sulfata (plavi kamen) 0,4 kg (za dvoprocentnu 0,8 kg) negašenog (živog) kreča ili 1,2 kg gašenog kreča. Negašeni kreč se prethodno zagasi u trostruko većoj količini vode. Od 100 l vode iz bureta odvadi se 10 l da se razmuti kreč, a u drugih 10 l vode da se rastopi plavi kamen. Kada se kreč razmuti, procijedi se kroz rjeđe platno i uz miješanje se sipa u bure sa vodom da se napravi krečno mlijeko. Kada se plavi kamen rastvori u drugih 10 l vode, sipa se u bure sa krečnim mlijekom. Uvijek se rastopljeni plavi kamen sipa u bure sa krečnim mlijekom, a ne obrnuto (što je u praksi češći slučaj). Doduše, ništa posebno se neće desiti ni ako se u bure sa rastopljenim plavim kamenom sipa krečno mlijeko, jedino se takva čorba brže taloži i nešto je slabijeg kvaliteta.

Rastopljeni plavi kamen sipa se u krečno mlijeko uz miješanje. Kada se to završi, čorba je spremna za upotrebu. Bordovska čorba se koristi svježe pripremljena, odmah poslije pripreme. Stajanjem ona gubi fungicidno dejstvo. Međutim, čorba se može stabilizovati dodavanjem 250 gr šećera na 100 litara čorbe. Tako stabilizovana, pri normalnim uslovima, zadržava svojstva nekoliko dana.

Od otkrića (1885.) bordovska čorba je bila jedini fungicid za zaštitu sve dok nijesu otkriveni prvi organski fungicidi. U međuvremnu, hemijska industrija je formulisala bordovsku čorbu kao gotov preparat i poznata je kao: Bordovska čorba S-20, Bordovska čorba NjP-20, Kuprablau.

D.E.