"Lovćen" se vraća kući

Crna Gora ove godine slavi veliki jubilej - 100 godina puštanja u saobraćaj prve željezničke pruge u Crnoj Gori, pruge Virpazar - Bar. Tim povodom u istorijskom Virpazaru će se na Dan Željeznice Crne Gore otvoriti Željeznički muzej - jedinstveni objekat ove vrste kod nas, priča i sjećanje na početke Željeznice u Crnoj Gori. Dakle, ne samo na prugu Bar - Virpazar, već i na prugu od Uskopolja do Herceg-Novog i Zelenike (koja je ranije izgrađena), zatim na prugu Podgorica-Donja Plavnica, Nikšić - Bileća ili Nikšić-Titograd...

Toga dana okupiće se Crmničani na Port Virski da dočekaju svoj "Lovćen" - lokomotivu koja je odavde svakog dana preko Sutormana odlazila za Bar. I tako više od pola vijeka. Toga dana "Lovćen" će iz Podgorice, gdje je bio izložen skoro deceniju, krenuti na svoje posljednje putovanje... U Crmnici će ga dočekati Sozina i Skadarsko jezero, njegova ostrva i ispreplijetani mitovi i legende, istorija i tradicija, kao i đerdani kuća i crkava okruženi čuvenim crmničkim vinogradima. Ipak, najviše čuvenog crmničkog gostoprimstva. Svi zaljubljenici u Crmnicu okupljali su se oko Udruženja "Crmnica", svi oni koji su se zalagali da se "Lovćen" vrati onamo gdje mu je i mjesto. Među njima i Drago Leković, čovjek koji je, kako kaže, na osnovu "usmenog obraćanja Crmničanina Pavla Pečurice redakciji Monografije o Crmnici pokrenuo inicijativu vraćanja "Lovćena" u Virpazar. Leković je, veli, u oktobru 2002. godine sa ovom inicijativom upoznao Ministarstvo saobraćaja, Skupštinu opštine Bar, Željeznicu i mjesnu zajednicu. Međutim, tada mu je odgovorio, kaže, samo Ranko Medenica, ondašnji direktor Željeznice i čovjek koji je 1998. po prvi put obilježio Dan Željeznice Crne Gore, odnosno predložio da se stare lokomotive "Lovćen" i "Sutorman" restauriraju i kao muzejski eksponati sačuvaju za sva vremena.

Među brojnim Crmničanima koji će sa radošću dočekati svoj "Lovćen" biće svakako i Savo Kapa, dugogodišnji zagovornik vraćanja "Lovćena" u Virpazar. Lokomotiva "Lovćen" i vitura (putnički vagon), koji se nalaze na Željezničkoj stanici u Podgorici mora ići na još jedno, posljednje putovanje, uvijek je govorio. U Vir svakako, na Port Virski. Odatle je sve do 29. novembra 1959. godine polazila za Bar, svakim danom u 13 sati. Pa preko Boljevića sa jednom željezničkom stanicom, preko Limljana "najvećeg" sela na svijetu sa četiri željezničke stanice: Donji Kraj, Limljani (sredina sela), Dubrava i Pozane. Zato su Limljani i upisani u Ginisovu knjigu rekorda. Odatle, na ulazu u tunel Sutorman zviždukom je pozdravljala Crmničane. A u dolasku opet zvižduk koji je najavljivao "dobro jutro", što je bila stanica kada čobani vraćaju stada sa jutarnjeg "popasa". A bila je tačna. Sat, ko ga je imao, navijao je po njoj. A kažu - bila je spora. Ne. Trebao je dobar i spretan momak da bi sa nje sišao ili se pak popeo dok je bila u vožnji. Voljeli smo ih: Lovćen, Sutorman, Orjen i Rumiju, a pravili su nam i nevolje. U ljetnjim mjesecima promičući pored “koševa” sa pšenicom i žitom, stenjući uz limljanske serpentine, kroz crni dim bilo je i varnica koje su izazivale požare. A pored mašiniste - ložač koji ubacujući ugalj u ložište, ne stižući da znoj obriše, rijetko sa prozora uspije da udahne svježeg vazduha. Organizovana su dežurstva. Ali, nikada ljuti. Na stanici u Limljanima boravila je i do pola sata. Tu je napajana vodom i ćumurom za zalet prema planini Sutorman. A za to vrijeme djeca su prodavala grožđe, smokve, šipkove, zinzule... Za prve školske knjige, patike, šorts. A u toku izgradnje vlasnik zemlje kuda je išla trasa bio je poslovođa. On je najbolje znao gdje treba tulbin (propust) za vodu, kakvu među treba graditi, i one su i danas, poslije 100 godina, "na nogama". A tamo đe su bili odroni uz potporne zidove sadili su bagreme, koji i dan-danas održavaju svoju funkciju. Protestovali su Crmničani na najavu prestanka rada, kaže Kapa. Organizovano, kod tadašnjeg ministra saobraćaja Crne Gore. Na žalost, nije bilo sluha za njihove zahtjeve. To bi danas prestavljalo turističku atrakciju, koja bi punila programe turističkih agnecija. No, nadati se da će opet tuda voziti neki novi ljepši vozovi koji neće praviti požare, recimo sistemom tramvajskih šina...

Ipak, naš "Lovćen" će se, na našu sreću, uskoro vratiti, ističe Kapa, bivši generalni sekretar Udruženja Crmničana, na kraju zadovoljan što je ispunjena davnašnja želja ovih ljudi.

Između jezera i mora

Crna Gora se godinama zorila prugom Bar - Virpazar koja je, kažu hroničari, u saobraćaj puštena 2. novembra 1908, a ukinuta 1959. Zato nije ni čudo što su mnoge generacije Crmničana predlagale da se "sutormanski voz", kako su ga zvali, pretvori u "pokretni muzej na šinama". Da kao nekad povezuje jezero i more i podsjeća na dane kada se ovdje sa njim živjelo i umiralo, kada su mu se ljudi radovali, po njemu satove navijali i pjesme pjevali...

Na te dane podsjeća i dr Božidar Milić u jednom obraćanju Udruženju "Crmnica", još u maju 2004. Jedan od izuzetnih saobraćajnih objekata za razvoj Virpazara i Crne Gore bila je prva crnogorska željeznička pruga Virpazar-Bar, koja je puštena u saobraćaj 2. novembra 1908. godine kao dio zamisli pruge Bar - Cetinje, kaže Milić. Crnogorska vlada je na Cetinju 27. juna 1906. godine potpisala ugovor sa koncesijom na 60 godina, sa vladom Italije o projektovanju i izgradnji željezničke pruge Bar - Virpazar. Ona je bila po mnogo čemu značajan objekat kojim je, sa izgradnjom pruge Podgorica - Plavnica 1927. godine, Virpazar postao glavna prometna luka za robe iz Bara, Podgorice i Skadra. Izgrađena je u dužini od 43,3 kilometra. Širina kolosijeka 750 milimetara i savladavajući visinsku razliku od 550 metara na dužini od 22 km sa maksimalnim nagibom od 40 promila. Zahvaljujući stručnim kvalitetima italijanskih saobraćajnih inženjera - projektanata koji su prugu projektovali, pruga Virpazar - Bar je bila jedinstven primjer pruge u svijetu koja je takvu nadmorsku visinu savladala bez zupčanika. Na jugoslovenskim univerzitetima, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu pa i Beogradu, na saobraćajnim fakultetima, profesori u nastavi isticali su kvalitet ove trase, kao umijeće u projektovanju. Komercionalna brzina putničkih vozova je bila 18 km na čas, a teretnih 12 km na čas. Spora, ali dostižna, tvrdi dr Milić.

Ovom prugom vozovi su vijugali serpetinama uz planinu Sutorman 51 godinu do 1959. godine kadaje puštena u saobraćaj pruga normalnog kolosijeka Titograd - Bar kao dio pruge Beograd - Bar. Virpazar je izgradnjom pruge dobio međunarodni značaj. Sa značajnom u to doba infrastrukturom imao je velikih investicionih zahvata. Izgrađeno je i prošireno vodeno pristanište, nabavljena je lučka oprema, urađena je ranžirna stanica, robni magacini sa utovarnim rampama, izgrađena je relativno savremena željeznička stanica sa tri šinske trase, zatim ložionička stanica sa kanalima i postrojenjima za pregled i opravku kola, skladišta ulja, radioničkim postrojenjima, trianglom, vodostanicom sa rezervoarom za vodu, signalno-sigurnosnim postrojenjima i telefonskim postrojenjima. Željeznička pruga Bar-Virpazar i pristanište su predstavljali izuzetnu turističku atrakciju koja je plijenila svojom originalnošću u saobraćajnom i oblikovnom smislu, zatim prolazom trase kroz sjajne prirodne ljepote, rješenjima stajališta i stanica, tunelima i galerijama, mostovima, usponima, izuzetnim vidikovcima, duhovitim rješenjima trase, sporom vožnjom... Danas bi, u eri turističkih ponuda, bila izuzetan objekat kojem bi se divili, a turistička privreda imala sigurnu klijentelu, kategoričan je dr Milić.

Jubileju u čast

Željeznica Crne Gore je u sklopu planiranih aktivnosti povodom predstojećeg velikog jubileja - 100 godina Željeznice, planirala i formiranje Željezničkog muzeja u Virpazaru, potvrdila nam je pi-ar ovog kolektiva Dragana Đoković. U izjavi za "Pobjedu" ona ističe:

- Na sastanku predstavnika Opštine Bar, Željeznice Crne Gore i Luke Bar, održanom u Baru marta ove godine, Opština Bar je podržala inicijativu za osnivanje Željezničkog muzeja sa lokacijom u mjesnoj zajednici Virpazar. Prema toj inicijativi, Opština Bar će finansirati izgradnju zgrade, a Željeznica Crne Gore je u obavezi da obezbijedi muzejske eksponate. Tako će, pored ostalih, i lokomotiva "Lovćen" naći svoje mjesto u muzejskoj postavci budućeg Željezničkog muzeja, kaže ona. Inače, završetak svih planiranih aktivnosti na formiranju Željezničkog muzeja, koji će svakako doprinijeti turističkoj ponudi Virpazara, predviđen je za 2. novembar ove godine, na Dan Željeznice Crne Gore. Biće to svojevrsna čestitka velikom jubileju.