Istina o tragediji na Rumiji 1947. godine

Prvi udes jugoslovenskog aviona na crnogorskom tlu. Pobjeda prvi put objavljuje imena poginulih putnika i članova posade poginulih na Rumiji. Nove pojedinosti o udesu JAT-ove „karavele“ na Maganiku kod Kolašina 1973. godine. Kako je poginuo predsjednik SIV-a Džemal Bijedić 1977. godine

Zove se dr Vukosav Balević. Živi u Tivtu, „na pjeni od mora“. Dr Balević je jedan od prvih magistara kriminaliste u Crnoj Gori, a uporedo se bavi problemima bezbjednosti u jugoslovenskom civilnom vazduhoplovstvu. Riječju, vazduhoplovna kriminalistika mu je, kako veli, u venama, pa nije ni čudo što je odbranio doktorsku disertaciju upravo iz ove oblasti. Uostalom, za njega na važi ni „stogo povjerljivo“, ni „državna tajna“ ni „embargo“... Jer on, kao malo ko u bivšoj nam domovini, zna pravu istinu o svim prijetnjama, otmicama i dosadašnjim avionskim nesrećama na nekadašnjem jugoslovenskom nebu. O tome priprema novo djelo na više od osam stotina stranica i sa više od 450 fotografija. Jedinstvena priča o otmicama i udesima jugoslovenskih aviona koji su do sada bili prekriveni velom tajne poslužila nam je kao povod za priču o najpoznatijim avionskim nesrećama na tlu nekadašnje Jugoslavije. Nažalost, mnoge od njih vezane su baš za Crnu Goru. Naime, prvi veći udes jednog jugoslovenskog aviona u Crnoj Gori dogodio se 1947. godine. Bilo je to 27. novembra, kada je na samom vrhu Rumije poginulo 17 putnika i svih pet članova posade.

Naredio drug Staljin

- Avion „lisumov – 2“, pod komandom iskusnog kapetana Vasilija Vasa Vračevića, udario je u planinu, a uzrok udesa je bila gusta magla - kaže dr Balević.

Inače, pilot je doletio iz Beograda, ali su instrumenti u njegovoj kabini bili u kvaru. Treba još podsjetiti, kako kaže naš sagovornik, da je pilot Vračević i pored prekida svih veza samovoljno odlučio da nastavi ovaj kobni let. Po prirodi je bio gord, što je i njega i sve putnike iz aviona, koji su mahom bili iz Crne Gore, koštalo života. Interesantno je i to što se o ovom udesu godinama ćutalo.

- Postojao je embargo za iznošenje pojedinosti i imena nastradalih u ovoj nesreći - kaže dr Balević.

Jer, kako se govorilo tada, naredio je drug Staljin. Trebalo je da prođe tačno pola vijeka da istina o tragediji na vrhu Rumije prvi put izađe na svjetlost dana. Istražujući uzroke udesa ove letilice dr Balević je došao i do imena svih poginulih putnika i članova posade. To su: Vido Matanović iz Ulcinja, Đuro Jovićević iz Rijeke Crnojevića, Obrad Milić iz Slovenije, Radosav Lješković iz Nikšića, Ljeposava Bošković iz Kolašina, Anka Vujošević iz Vrela kod Titograda, Božo Jablan sa Cetinja, Bosiljka Glogovac iz Nikšića, Milo Lubarda sa Cetinja, Božidar Anđus sa Cetinja, Ksenija Vukčević iz Titograda, Persida Savić iz Titograda, Lazar Janković iz Titograda, Vule Vujović iz Bara, Svetozar Mihajlović iz Kovinskog u Sloveniji, Marija Mihajlović iz Kovinskog, Milan Adžić sa Cetinja i Božo Bošković iz Kolašina. Među poginulima su i pet članova posade – Vasilije Vračević, kapetan, vođa vazduhoplova iz Šapca, Božo Radović sa Njeguša, Dušan Radan iz Polimlja, Teodor Aleksandrović iz Harkova i Franc Gmajner iz Koroške u Sloveniji.

Treba reći da Pobjeda prvi put objavljuje imena poginulih i da se dr Balević godinama zalaže da oni dobiju dostojan spomenik. Da, kako kaže on, priča i opominje...

Tragedija na Maganiku

- Jedanaesti septembar 1973. je crnim slovima upisan u istoriju tragičnih udesa na jugoslovenskom nebu. Toga dana je JAT-ova „karavela“, kojom je upravljao nekadašnji Titov pilot Živojin Maglić, brzinom od 400 kilometara na čas i sa nekoliko stotina tona, udarila u sami vrh Maganika – Babin zub - priča dr Balević.

Stadao je 41 putnik i svi članovi posade. Na liticama Maganika, na visini od 1.600 metara, JAT-ova „karavela“, koja je bezuspješno tražila put od Skoplja ka Titogradu, ostala je prepolovljena na dva dijela. - Interesantno je kako se i legende ponavljaju - priča dr Balević i podsjeća da je Mrtvo duboko selo ispod Maganika nastalo tako što se prije mnogo vjekova, kako kaže legenda, raspuklo Kapetanovo jezero, a duboka Mrtvica počela da izbacuje mrtve. Mnogo vjekova kasnije na surim liticama Maganika ostala su mrtva tijela nedužnih putnika.

Tokom rada na novoj knjizi dr Balević je došao do novih podataka o padu službenog „lir džeta“, predsjednika tadašnje jugoslovenske vlade, odnosno SIV-a, Džemala Bijedića i njegove pratnje 18. januara 1977. godine. Ni taj udes nije više tabu tema, podsjeća dr Balević, uvjeren da su glavni razlozi za pad aviona predsjednika Bijedića politička podmetanja i trvenja u vlasti. Dr Balević ima precizne podatke i o ostalim nesrećama u Jugoslaviji počev od one koja se dogodila u septembra 1933. na aerodromu u Ljubljani, pa do one na Korzici, kada je u udesu ljubljanskog aviona stradalo 180 putnika. Prva poslijeratna nesreća jednog jugoslovenskog aviona dogodila se u Zagrebu 1950. Slijede nesreće na planini Risnjak, zatim u Kačanskoj klisuri, pa na padinama Skopske Crne Gore, zatim udes u blizini Beča, nesreća na Krku 1977....

Piloti otmičari

Dobar dio knjige dr Balevića posvećen je otmicama jugoslovenskih aviona. Interesantno je da su naše avione u početku kidnapovali sami piloti. Zvanično prva otmica civilnog aviona izvršena je u junu 1949. Tri otmičara naredila su kapetanu Romeru da avion sa linije Sarajevo – Beograd skrene za Bari. Drugu otmicu je izvršio kapetan Arsenijević, a treću kapetan Bjelanović. Oba oteta aviona prinudno su sletjela u Cirih. Sljedećih nekoliko otmica vezane su za tivatski aerodrom. Prva izvedena na aerodromu u Tivtu završena je tako što su otmičari kapetana Vodopića natjerali da sleti u Bari. Prema podacima nekadašnjeg Saveznog komiteta za saobraćaj, od 1947. do 1952. u Jugoslaviji su se dogodile još tri velike otmice. Jedna od najpoznatijih je svakako ona od 26. septembra 1981. na relaciji Titograd – Dubrovnik – Beograd. U škrtom izvještaju Savezne uprave kontrole leta, koju citira dr Balević, stoji da je 26. septembra oko 23 časa JAT „boing“ iz Titograda poletio za Dubrovnik da bi primio dodatne putnike. Na aerodromu Ćilipi primljeno je 28 putnika. Samo nekoliko minuta nakon uzlijetanja kapetan Ljubomir Zekavica je obavijestio kontrolni toranj da je avion otet. Kidnaperi – Borivoje Jelić, Mirko Križić i Milan Prpić su zarobili posadu. Najprije su imali namjeru da krenu za Italiju, ali su ih Italijani odbili. Slijedi zatim Atina, dogovori i pregovori, pa let prema Tel Avivu i kiparskom aerodromu Larnaka. Putnici su na prevaru napustili avion a nešto kasnije i posada, poslije čega su se kidnaperi predali. Treba podsjetiti da su trojica otmičara u avion ušla u ondašnjem Titogradu, zajedno sa 78 putnika i sedam članova posade. Aerodrom u glavnom gradu Crne Gore, kako je pisala tadašnja štampa, bio je slabo obezbijeđen, a stariji čitaoci se sigurno sjećaju da su među putnicima bili i fudbaleri Budućnosti. O tome je Pobjeda iz tog vremena opširno izvještavala. Srećom, drama otetog JAT-ovog aviona, o čemu se i danas u Podgorici priča, srećno je završena.

Kako je otet avion sa Ivom Andrićem

Istražujući podatke o brojnim otmicama u nekadašnjoj Jugoslaviji, dr Balević je došao do nekih gotovo nevjerovatnih podataka. U njegovoj novoj knjizi biće više riječi o njima. Između ostalih, u njoj će se naći priča o tome kako se u jednom otetom JAT-ovom avionu našao i čuveni nobelovac Ivo Andrić.

- Bilo je to krajem juna 1952. Među putnicima na relaciji Zagreb – Pula bila su i tri čuvena imena toga doba - dr Siniša Stanković, dr Aleksandar Belić i Ivo Andrić. Otmičari su avion usmjerili ka Italiji. Poslije slijetanja, italijanske vlasti su ostalim putnicima ponudile azil, ali su ga oni odbili. Ivo Andrić je službenu poštu preuzeo kod sebe da ne bi bila zaplijenjena – kaže dr Balević.

Preživjela pad sa deset hiljada metara

- Čuda se dešavaju i prilikom udesa i otmica aviona - podsjeća dr Balević.

Sinonim za jedno takvo čudo je stjuardesa Vesna Vulović koja je, na iznenađenje svjetske javnosti, preživjela pad sa čak 10.000 metara.

- Inače, JAT-ov DC-9 se 26. januara 1972. srušio u Češkoj Kamenici i tom prilikom je poginulo 25 putnika i pet članova posade - kaže dr Balević, koji smatra da je uzrok pada ovog aviona ili podmetnuta eksplozivna naprava ili činjenica da je letio iznad tamošnjih ruskih raketnih baza.