VREMEPLOV: „Pobjeda”, 18. februar 1950.
Na velikom predizbornom mitingu u Titovom Užicu govorio je maršal Tito
Danas je u Titovom Užicu održan veliki predizborni zbor na kome je govorio maršal Tito. Grad je bio svečano ukrašen transparentima, državnim i partijskim zastavama. Pred samo podne sa svih strana grada i cijelog sreza pristizale su hiljade ljudi, žena i omladine sa pjesmom oduševljeno kličiću „Tito - CK”, „Heroj Tito”, „Tito - Partija”.
Nešto prije 12 sati u Titovo Užice je stigao maršal Tito u pratnji Aleksandra Rankovića, potpredsjednika Vlade FNRJ, Petra Stambolića, predsjednika Vlade NR Srbije i Ljubodraga Đurića, generalnog sekretara Vlade FNRJ. Pred zgradom Oblasnog narodnog odbora druga Tita su dočekali članovi Oblasnog komiteta KP Srbije za Titovoužičku oblast, članovi Izvršnog odbora Narodnog fronta, predstavnici masovnih organizacija Jugoslovenske armije, radnih kolektiva i seljačkih radnih zadruga. Maršala Tita je pozdravio drug Milan Jeftović, član Biroa Oblasnog narodnog odbora. Poželivši mu dobrodošlicu drug Jeftović ga je obavijestio da su trudbenici sreza i grada Titovo Užice izvršili sve zadatke koje su do sada pred njih ostavljeni Petogodišnjim planom. Poslije toga maršal Tito je proveo kraće vrijeme u zgradi Oblasnog narodnog odbora u razgovoru sa predstvanicima narodne vlasti, masovnih organizacija i JA, a zatim je zajedno sa njima pošao na mjesto gdje se održavao zbor. Pojava maršala Tita na svečano ukrašenoj tribini na Trgu oslobođenja bila je oduševljeno pozdravljena dugotrajnim aplauzom i skandiranjem: „Heroj Tito”, „Tito - Partija”. Zbor je otvorio drug Mićo Zorić, politički sekretar Oblasnog komiteta Partije, ističući veliku sreću i zadovoljstvo naroda sreza i grada Titovo Užice što se maršal Tito primio za poslaničkog kandidata njihovog sreza.
Oduševljeno pozdravljen od preko 50 hiljada prisutnih, maršal Tito je održao govor.
„Pobjeda”, 19. februar 1970.
Tri karte
Već nekoliko mjeseci grupa mladića, pa i starijih zgrću novac na pomalo neuobičajan i lak način. Radi se o „igri na sreću” sa tri karte. Obično su to tri keca od kojih su dva crna, a jedan crveni. Vještim baratanjem kartama, „gazda kockarnice” postavlja karte, a onaj koji želi da okuša sreću treba da pogodi koji je od tri keca crveni. Novac obično uzima gazda, a ulog nije baš tako mali. Često se kreće i do stotinu novih dinara.
Da bi posao išao bolje i da bi privukli građane, vlasnici ovih „kockarnica” imaju i svoje pomoćnike. Njihov zadatak je da glume igrače i da pogađaju koji je crveni kec, što im, normalno, polazi za rukom s obzirom da su veoma dobro školovani za ovu vrstu posla. Gledajući ovo, slučajni prolaznik pomisli da će i on lako pogoditi koji je crveni kec i ulazi u igru ne znajući da je, ustvari, ušao u vrlo vješto postavljenu zamku. To vidi tek kada njegov novčanik postane znatno lakši, ali tada je već kasno. Pare se više ne mogu vratiti.
Ovih „kockarnica” je sve više u gradu i to na javnim i veoma prometnim mjestima. Međutim, niko ne zabranjuje ovaj vid „zanimacije”. Zbog toga je i igra sa tri keca uzela maha i sada je sve više onih koji žele da na lak i nedozvoljen način dođu do novca.
„Pobjeda”, 19. februar 1990.
Čehoslovačka TV otpušta 2.000 ljudi
Odlukom Predsjedništva federalne vlade, u čehoslovačkoj televiziji je proglašen „specijalni režim”. Time se novom generalnom direktoru daju ovlašćenja da po kratkom postupku otpusti oko 2.000 od ukupno desetak hiljada zaposlenih.
Kvota od 2.000 viška radne snage ustanovljena je u interesu „racionalnosti” organizacije rada u svim djelovima nacionalne TV. Oko 1.000 radnika biće otpušteno u TV centru u Pragu, oko 200 u dopisništvima i drugim gradovima Češke i Moravske i oko 800 u Slovačkoj.
Slovačka i ogranak TV je, međutim, uložio protest republičkoj vladi u Bratislavi koja sjutra treba da odluči o stavljanju republičke televizije i radija, kao i ogranka agencije ČTK i filmskih studija pod svoju kontrolu.