Intervju Pobjede: Branislav Mićunović, ministar kulture u Vladi Crne Gore

Kultura je DNK svake društvene zajednice

Kultura prije svega i iznad svega opredjeljuje našu državnu identitetsku poziciju i formira našu identitetsku svijest. To su stvari koje idu po dubini, aspekti bez kojih nijedno društvo ne može napraviti ram za svoju sopstvenu sliku

Profesor Branislav Mićunović na čelu je Ministarstva kulture nešto duže od dvije godine. Za to vrijeme počeo je duboke reformske procese koji su već odmakli u više pravaca. Njegov raniji profesionalni angažman u pozorištu krunisan je prestižnim nagradama, a dobitnik je i Trinaestojulske i Decembarske nagrade Podgorice. Prošle godine predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je ordenom Reda Danice Hrvatske sa likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi u čitavom regionu.

Za Pobjedu Mićunović govori o novoj nacionalnoj strategiji razvoja kulture, stvaralaštvu i crnogorskoj kulturnoj baštini, podizanju svijesti i afirmaciji identitetskih vrijednosti nezavisne države Crne Gore…

POBJEDA: Finalizirana je javna rasprava o nacionalnoj strategiji u oblasti kulture. Koje osnovne strateške pravce taj dokument trasira?

MIĆUNOVIĆ: Taj dokument, koji se odnosi na period od 2011. do 2016. godine, prvi je te vrste i takvog opsega napravljen u Crnoj Gori. On, prije svega, definiše stanje u crnogorskoj kulturi. U suštini, bilo je važno locirati probleme. Da bi se napravila strategija, potrebno je suočiti se sa stanjem. To je bio veliki posao – saznati do kraja kakvo je stanje u kulturi, u svim njenim segmentima – od baštine, stvaralaštva, do institucija, lokalnih samouprava, nevladinih organizacija itd.

POBJEDA: Na kakav zaključak upućuju ta saznanja?

MIĆUNOVIĆ: Ovaj dokument, koji nosi i naziv nacrt nacionalnog programa razvoja kulture od 2011. do 2016. godine, u suštini ima veliku vrlinu, a to je da je transparentan. Time smo pokazali da smo spremni da objektivno kažemo kakvo je stanje u kulturi Crne Gore. U najkraćem, postoje oblasti u kulturi u kojima treba još tako malo još uraditi, ali i onih u kojima treba raditi jako puno.

POBJEDA: Gdje su najveći problemi?

MIĆUNOVIĆ: U stvaralaštvu je jednostavnija priča. Energija se u tom pravcu može brže proizvesti, može se aktivirati na višem stepenu. Priča o baštini je, s druge strane, dugoročna i sporovozna. Postoje dokumenti koje je ovo Ministarstvo radilo i 2005. godine. Tu je stanje dosta objektivno snimljeno. Iz tih dokumenata saznajemo da je mnogo spomenika kulture u ugroženom stanju. Prema tim podacima, u ovom trenutku imamo 357 spomenika kulture, od čega je više od 200 u stanju opasnosti i kojima se mora posvetiti posebna pažnja. U Ministarstvu procjenjujemo da imamo oko hiljadu spomenika kulture. Utoliko je naša obaveza veća. Ono što je dobro u novim zakonima, prije svega u krovnom Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, jeste to što on nalaže novu registraciju svih spomenika kulture, kako nepokretne, tako i pokretne kulturne baštine.

POBJEDA: U javnosti se dosta govori o tome da je dobar dio te pokretne kulturne baštine iznesen iz zemlje ili bar da se ne nalazi tamo gdje mu je mjesto?

MIĆUNOVIĆ: Registracija koja proizilazi kao neminovnost iz pomenutog Zakona to će precizno pokazati. Sigurno je da ima istine u tome što se u javnosti potencira, ali to ćemo odgovorno utvrditi kad krenemo da radimo registraciju. Volio bih, iznad svega, da javnost nije u pravu, ali objektivno stanje stvari znaće se vrlo brzo. Već sljedeće godine nova državna institucija,Uprava za kulturna dobra, baviće se time. Sada je to zakonska obaveza i više nije pitanje dobre volje.

POBJEDA: Od početka ministarskog mandata zalažete se za definisanje zakonskog okvira za oblast kulture. Zašto na tome insistirate?

MIĆUNOVIĆ: Još 2008. godine napravili smo Zakon o kulturi. Za njega se može reći da je osnovni i na njega se naslanjaju svi ostali koje smo u međuvremenu napravili. Jako je važan, presudan i reformatorski set zakona o kulturnoj baštini. Ovaj intervju ne daje nam prostora da iznesemo sve one okolnosti, elemente i sve obaveze, ocjene stanja, bile one prijatne ili neprijatne, jer to je jedna velika, ozbiljna priča, koja će realizovati tek u narednih nekoliko sezona. Ako to uradimo i u ciklusu ovog nacionalnog programa i sve stavimo na svoje mjesto do 2016. godine, imaćemo sasvim drugo stanje u kulturi Crne Gore kada je baština u pitanju. Moramo biti realni, da uradimo ono što je objektivno moguće.

POBJEDA: Gdje je crnogorska kultura danas u kontekstu integracionih procesa i može li se mjeriti u odnosu na zemlje u regionu?

MIĆUNOVIĆ: To pitanje se u suštini odnosi na ono što bi se moglo zvati strategija ovog Ministarstva, odnosno strategija Vlade kada je u pitanju kultura. Nije u pitanju mjerenje. Bitno je šta smo uradili, gdje je i kakav je naš status u regionu. Imamo ozbiljne predispozicije da u nekin stvarima budemo jako uspješni, međutim tu treba uložiti veliki trud. Ne mogu da kažem da smo u regionu inferiorni, ali da moramo mnogo više da uradimo u nekim sektorima da bismo bili na nivou regiona, to je sigurno.

POBJEDA: Da li se to odnosi na oblast stvaralaštva ili na zaštitu kulturne baštine?

MIĆUNOVIĆ: Pa problemi i teme na koje treba dati odgovor su u oba sektora. Mislim da je veća razlika kad je stvaralaštvo u pitanju. Držim da su zemlje u okruženju više sistematizovale te oblasti, da su pronašle puteve i vode brigu o stvaralaštvu, da su pronašle metod bez obzira na to koliko ih ograničavaju sredstva. To je nešto što i nas čeka. Nijesam mogao za dvije godine da uradim više nego što sam uradio, ali mogu reći da smo na dobrom putu da te stvari definišemo.

POBJEDA: Kakva je saradnja sa susjedima na tom planu?

MIĆUNOVIĆ: Naše komunikacije su perfektne. Uživamo veliki ugled zbog onoga što preduzimamo u ovom trenutku, kada su kultura i reforme u pitanju. Sve to nas navodi na jedno veliko spremanje, na dalji reformatorski posao u odnosu i na stvaralaštvo i na baštinu. Ne daj bože da neko pomisli da je od mog imena i prezimena, od mene kao ministra nešto počelo, pa će se sa mnom i završiti. Ne, u tradiciji i u kulturi Crne Gore dešavalo se puno toga. Ovo je trenutno stanje stvari i pripravni smo na ono što nas očekuje.

POBJEDA: Šta je prioritet?

MIĆUNOVIĆ: Moramo da radimo na tome da obezbijedimo veća sredstva za kulturu. Sredstava, međutim, nema. Postoje vitalne životne stvari gdje ih prvo treba usmjeriti, pa tek onda kultura dođe na red. Kad morate da rješavate neke organske stvari – zdravstvo, školstvo, socijalu, onda se obično kaže kako kultura može da sačeka. Ja činim sve da ta psihoza prestane.

POBJEDA: Koji su Vam argumenti u odbrani tog stava?

MIĆUNOVIĆ: Moj stav je da kultura prije svega i iznad svega opredjeljuje našu državnu identitetsku poziciju i formira našu svijest. To su stvari koje idu po dubini, to su aspekti bez kojih nijedno društvo ne može napraviti ram za svoju sopstvenu sliku. S pravom se kaže da je kultura DNK jedne društvene zajednice. Zato tu moramo raditi i uraditi ono što je potrebno.

POBJEDA: Kada govorite o identitetskim pitanjima uvažavate li činjenicu da su na crnogorskom prostoru zastupljena i isprepletena različita kulturna obilježja. Kako to pomiriti?

MIĆUNOVIĆ: To je objektivno već pomireno. Zato što su to, bez obzira što nekome još nije jasno, pomirila dokumenta, to pomiruje u suštini jedna načelna namjera u regionu, u Evropi, u svijetu…Priča je po mom osjećanju i po osjećanju mnogih na tu temu završena. Jer, kad imate Ustav koji krase toliko puta ponovljene riječi – multietnički, multinacionalni, multikulturni, multikonfesionalni, to se mora razumjeti kao bogatstvo života. Kad me ponekad pitaju šta je prva linija moje obaveze, mog interesovanja, šta je to što mi daje energiju da radim ovaj posao, moj odgovor je - najviše od svega upravo taj multikontekst koji Crna Gora ima. Ministarstvo kulture i u ovom nacionalnom programu, i u svojim zakonima, u svakom dokumentu, u svakoj svojoj namjeri, ima to kao obavezu i svijest prvoga reda. Tu ustvari leži velika šansa koja proizvodi ogromnu energiju, jer taj diverzitet je zapravo bogatstvo življenja u Crnoj Gori.

POBJEDA: Da li je i projekat Crna Gora jedna kulturna adresa na tom fonu?

MIĆUNOVIĆ: To je jedan od projekata koji treba da doprinese cjelovitoj slici Crne Gore. Rehabilitovano je 11 kulturnih centara, od Plužina pa do Andrijevice, u prošloj godini je izvedeno 600 programa, u proljeće ove godine izvedeno ih je više od 200. Ljudima koji su toliki broj programa realizovali, a to su prije svega državne institucije kulture, uz pomoć i podršku lokalnih samouprava, svakako treba odati priznanje jer se radi o broju koji se čini nevjerovatnim. Namjerno kažem nevjerovatnim zato što hoću i u ovoj prilici da naglasim da su to mogli da izvedu samo jako vrijedni ljudi koji znaju svoj posao i institucije koje mogu na taj način da funkcionišu. Nastavićemo na jesen, ohrabreni svim onim što je do sada urađeno.

POBJEDA: Koliko za sve to nedostaje novca?

MIĆUNOVIĆ: Da bi stvar bila sasvim jasna, tu se ne radi o velikoj svoti novca. Ako bi Crna Gora bila u stanju da sa nekoliko miliona, poboljša situaciju za sad, mislim da bismo mogli da riješimo mnogo toga. Ovako smo na ivici da ne možemo da pravimo planove. U situaciji kad u nejasnoj dinamici krize ne znate šta dobijate, a takvo je stanje stvari, ruke su vam vezane. A javnost vas proziva, očekuje od vas da dosta poslova završite. U Ministarstvu kulture vrlo vrijedno radi izuzetno mali broj ljudi, kao i u institucijama kulture, koje imaju ozbiljne probleme sa kadrovima, ali faza kroz koju prolazimo je vrlo ograničavajuća kad su u pitanju finansije. Ako Zakon o kulturi predviđa da će se kultura finansirati u odnosu na nacionalni program, a Vlada će usvojiti plan realizacije nacionalnog programa, onda ima nade da možemo više da učinimo. Nije, međutim, sva priča u parama. Ipak moramo da se više domaćinski odnosimo prema onome što imamo.

POBJEDA: Da li je bilo i neracionalnosti u nekim institucijama kulture?

MIĆUNOVIĆ: Tačno je da smo u nekim institucijama pronašli ozbiljne, ponegdje i teške tragove zapuštenog stanja, ali je tačno da sam dolaskom na ovo mjesto držao da je slika mnogo depresivnija nego što zapravo jeste. Upoznao sam mnoge ljude, ispitao kapacitete i mogu da kažem da su institucije koje pokriva ovo ministarstvo, u stanju da uz velike napore odgovore zadacima. Isto tako, nacionalni program konstatuje da u kulturi, posebno u arheologiji, konzervaciji, istoriji umjetnosti, imamo jako malo ljudi obrazovanih i sposobnih da štite kulturnu baštinu i tu moramo nešto brzo činiti – školovati domaće kadrove i dovoditi strane na ispomoć.

POBJEDA: Stoje li prigovori da ste, kad je raspodjela sredstava u pitanju, „senzibilniji” prema teatarskoj produkciji?

MIĆUNOVIĆ: Gotovo milion eura sada je usmjereno za finansiranje raznih projekata iz oblasti stvaralaštva. Možda se tako priča jer ja dolazim iz pozorišta, ali ne treba zaboraviti da se u ovom trenutku snima pet igranih filmova, što odavno nije bilo. U pripremi su sigurno još dva-tri filma. Cijela ta priča bi trebalo da bude završena do kraja sljedeće godine, što je stvarno rekordno vrijeme. Samo to je neuporedivo više koštalo nego što je potrošio teatar. A bez teatra se ne može. Bez teatra nije nijedna zemlja. Teatar je po svom sklopu sistem koji godišnje odradi stotine programa i koji ima najviše publike. U odnosu na okruženje za teatar još izdvajamo proporcionalno neuporedivo manje.

POBJEDA: Stiče se utisak da ste pred sebe i saradnike stavili prilično mnogo obaveza. Hoćete li izdržati takav tempo?

MIĆUNOVIĆ: Ovo je vrijeme reformi. Ne bi se moglo ovoliko posla raditi da nijesu reforme u pitanju. Pa, ko preživi. Ko će iz svega izaći, ko će ostati, vidjećemo. Ako ministar izdrži, biće dobro. Ako ne izdrži, doći će možda neko pametniji i sposobniji, ali smo sigurni da smo ovo utemeljili na realno sagledanom stanju, na ogromnim šansama koje ima valorizacija kulturne baštine, koje imaju ljudi iz svijeta umjetnosti i stvaralaštva. Sve to potrebno je raditi primjenjujući ogroman broj standarda koje propisuje međunardona zajednica. To je nešto što, uz ove nabrojane kapacitete, treba da uskladimo i dovedemo u red. Konačno, i u ravni kulture moramo se ponašati kao građani jedne velike zajednice, oslobođeni našeg egocentrizma.

POBJEDA: Jeste li optimista?

MIĆUNOVIĆ: Reforme se moraju izgurati, pogotovo sad kad smo već osvojili značajan reformski prostor. To je prosto pitanje odgovornosti i lojalnosti prema državi..

POBJEDA: Da li je za četiri godine od obnove državnosti dovoljno urađeno na planu afirmacije identitetskih vrijednosti?

MIĆUNOVIĆ: Saglasan sam sa dosta komentara i inicijativa da se do ovog trenutka nijesmo dovoljno posvetili državnim institucijama koje su operativni temelji državnog identiteta. Ali za četiri godine sve to nije bilo moguće “spakovati”. Kratak je to period. Radi se ipak o sasvim novom društvenom uređenju, potpuno novoj filozofiji življenja. To je, iznad svega, nova vrsta odgovornosti koje moramo postati svjesni. Ako je toga svjestan jedan broj ljudi, to ne znači da su svi svjesni da smo definitivno nezavisna država. Korisna je njihova opominjujuća inicijativa, ali moram reći da mi ubrzavamo te procese koliko god možemo. Ruku na srce, četiri godine su kratak period da osvijestimo sve ono što nosi obnovljena nezavisnost, što nam mijenja uslove življenja, što nas uči drugoj vrsti života i da, uz sve to, moramo skidati sa dnevnog reda sve što je anahrono.To nije biznis, nego to moramo gledati kao misiju. Istina, to je proces koji u ovom trenutku mora biti iznad svega. Zato sam, po poziciji koju radim, bez dlake na jeziku kad se treba boriti za status kulture u Crnoj Gori. Državni identitet je imperativ.

POBJEDA: Taj proces danas ipak mora uvažavati i standarde na koje nas obavezuje naše opredjeljenje za evropske i evroatlantske integracije. Da li to predstavlja ograničenje ili prednost?

MIĆUNOVIĆ: Uz narastanje svijesti o identitetu u Crnoj Gori treba svakako uvažiti i činjenicu da postajemo dio savremenog svijeta. To je sprega koju javnost u ovom trenutku, čini mi se, u dobroj mjeri prepoznaje. Moramo od ta dva bića da napravimo jedno i tek onda stvari postaju čiste i jasne. Imate standarde u kojima definišete sopstveni identitet. Velika je sreća da mi našu priču o identitetu baziramo na standardima koji su u svim zakonima i u nacionalnom programu primijenjeni. Hajde da zamislimo sliku, kako bismo se mi to bavili identitetom, a da nemamo međunardone standarde – pa to bi bio građanski rat. Zato nauka i struka moraju biti iznad svega. Moramo naučiti da sve nazovemo pravim imenom - ovo je baština ove tradicije, ovo jednog etničkog dijela Crne Gore, a ovo proizvod multikulturalnosti.

POBJEDA: Šta je danas najvažniji kulturni proizvod Crne Gore?

MIĆUNOVIĆ: Mislim da Crna Gora ima mnogo šansi da njen kulturni proizvod bude relevantan. Nikad nijesam prenebregao tu okolnost koja je, između ostalog, bila presudna u mojoj teškoj odluci da se prihvatim ovog posla, da zanemarim svoju profesiju, da sebe transformišem u nekom drugom pravcu, a to je uvjerenje da mi na ovom prostoru imamo veoma mnogo darovitih ljudi. Samo to treba sad sistematizovati. Postoje divni daroviti ljudi na koje treba računati do tog stepena da postanu ti koji će praviti fizionomiju stvaralaštva u savremenoj Crnoj Gori i s tim treba ići na međunarodnu scenu.

POBJEDA: Kako da oni dođu „do riječi” u poplavi stvaralaca skromnijeg potencijala?

MIĆUNOVIĆ: Ponekad mi se učini da, kad raspišemo konkurs za stvaralaštvo, ne dobijamo tako mnogo ideja i inicijativa koje treba podržati. Moramo dobro promišljati kome ćemo davati pravu podršku. Ta trijaža se već pravi. U ove dvije godine mislim da smo dosta toga raščistili.

Depolitizacija kulture

POBJEDA: Kako komentarišete očiglednu činjenicu da Vas opozicija ne napada, već naprotiv imate i njihovu podršku za to što radite?

MIĆUNOVIĆ: To mi čini veliko zadovoljstvo i potvrđuje dobar korak osvojenog u reformama koje činimo. Ako postoji ukupna podrška društva, pa i opozicije, to govori da ovim reformama uspijevamo da depolitizujemo kulturu. Da to zlo, koje se zove gruba politizacija kulture, polako skidamo sa dnevnog reda. To je teška, ali moguća misija. Vlada je baš u tom pravcu koncipirala Zakon o kulturi. Mislim da je to veliki gest i da je to bila važna odluka, da damo stručnjacima, darovitim ljudima, umjetnicima, stručnjacima u kulturi pravo da rade te poslove, da vode institucije. To je velika tekovina na koju su svi u Crnoj Gori pristali.

POBJEDA: Ipak, imate i oponenata…

MIĆUNOVIĆ: U ovom trenutku imam više oponenata u jednom malom korpusu ljudi koji zastupaju tzv. ultracrnogorsku priču. Ništa me ultra ne zanima, pa me ne zanima ni ultracrnogorsko. Da se mjerimo na procente više nemamo prostora, jer nas mjeri međunarodna zajednica i mjere nas međunardoni standardi. Ne možemo se više sami mjeriti i imati svoje vage. Došlo je vrijeme da nas i drugi vagaju. Jednako se odnosim prema svakoj naciji. Za mene je ogromna sreća život u jednom takvom društvu koje je puno diverziteta. To jeste neka dodatna energija, jer kad nešto radite čisto onda se mora završiti dobro. Za mene je svaka nacionalnost, svaki etnički znak, svaka konfesija i svaka kultura u Crnoj Gori jednako važna. Zapravo to jeste osnova identiteta crnogorskog društva. Mislim da Crna Gora ima takve reference i da načinom življenja sve više mora afrimisati svoje prirodne i istorijske predispozicije kao najviši interes.

POBJEDA: Koliko vremena treba za to?

MIĆUNOVIĆ: Ne tako mnogo. Mnogi moji prijatelji zovu me optimistom bez pokrića, ali mislim da je to naša budućnost. Crna Gora je društvo u kome je to moguće uraditi prije svih u regionu.

Prošlo je vrijeme turbo folka

POBJEDA: Koliko je traga ostavio turbo folk i ostali kičeraj koji se ovdje u zavidnim količinama konzumirao u nekim ne baš tako davnim vremenima?

MIĆUNOVIĆ: Prošli smo pakao tranzicije, pakao ratnog okruženja, faze srozavanja standarda svake vrste, ali mislim da je Crna Gora tu odigrala jednu veliku, istorijsku misiju. Sa jako malim cehom smo došli do 21. maja 2006. godine, bez ijedne žrtve, bez ijedne prolivene kapi krvi. To je nešto što se Crnoj Gori ne može i ne smije zaboraviti.

Bilo je mnogo toga što je srozavalo vrijednosti koje su vjekovima nastajale na ovim prostorima. To vrijeme pošasti rata i tranzicije u svom konceptu bilo je projektovano da zaboravite sopstveni identitet i sopstvene vrijednosti. Taj neki uvezeni, svakodnevni ukus od kojega se tada nijesmo mogli odbraniti, u ovom trenutku nije više stil življenja, već samo dio na koji određene grupe u konačnom imaju pravo.

POBJEDA: Mislite li da više ne prijeti ta opasnost?

MIĆUNOVIĆ: Postoji naravno i danas dio estrade kojoj ne možete zabraniti, ali ne možemo reći da je to stil življenja u Crnoj Gori. Uzmite u obzir sve ono što se u toku ljeta dešava – od sajma knjiga u Herceg Novom, Podgorici, Ulcinju, do brojnih festivala u Kotoru, Budvi, manifestacija na sjeveru Crne Gore, Nikšiću… Na tim mjestima nećete naći ništa od tog turbo folka. Naći ćete ga samo na mjestima koja su tome namijenjena, na mjestima gdje je to biznis, ali to ne spada u kulturnu ponudu. Ipak je ono što se događa u Crnoj Gori na kulturnom planu veoma artikulisano i do kraja sam siguran u sve ono što Ministarstvo kulture podržava.

Princ je spreman da radi Bijenale sa Marinom Abramović

POBJEDA: Kakav je epilog Vašeg nesporazuma sa princom Nikolom Petrovićem oko Cetinjskog bijenala?

MIĆUNOVIĆ: To pitanje je, vjerujem, aktuelno samo u okviru ukupne pozicije nasljednika crnogorske dinastije Petrović. Mnogo puta sam rekao da me moje iskustvo i moj odnos prema princu Petroviću nikada ne bi mogli navesti da ga ekskomuniciram iz inicijative da Bijenale bude obnovljeno. Uvjeren sam da javnost, a i on sam, imaju svijest o tome da to nijesu bile moje namjere. Pogotovu što sam rekao, a to su prenijeli i svi mediji u regionu, da je bila riječ o inicijativi, u kojoj smo bili namjerni da to učinimo uz podršku princa Nikole Petrovića. Stvar je bila jasna i nedvosmislena.

Ponavljam, to pripada jednoj vrsti formalno-pravnog pritiska i zbilja to pripisujem njegovim zastupnicima radije njego njemu. I sam princ Nikola je tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori, na konferenciji za novinare na Cetinju, vrlo jasno rekao da je spreman da radi bijenale sa Marinom Abramović, ali onog trenutka kad se riješi njegov status u Crnoj Gori.

Vlada je na posljednjoj sjednici utvrdila prijedlog zakona o statusu potomaka dinastije Petrović i mislim da je to ozbiljan korak u rješavanju obostrane obaveze. Ono što je za nas važnije, Marina Abramović u saradnji sa Ministarstvom radi na osnivanju „Marina Abramović instituta za razvoj performansa“ na Cetinju i već u septembru preduzimamo nove korake na tom velikom i značajnom projektu.

Zakoni su doneseni, treba ih provoditi

POBJEDA: Dokle ćemo biti svjedoci raznih devastacija prostora i kulturnih dobara, uzmimo za primjer SPC? Koliko će se još čekati na zakone koji treba da sve to regulišu?

MIĆUNOVIĆ: Kompletna zakonska regulativa je završena, ona koju sprovode Ministarstvo finansija, Ministarstvo uređenja prostora i Ministarstvo kulture. Bili smo u situaciji da te zakone donosimo da bismo liječili gomilu problema u mnogim sektorima kad su razni oblici devastiranja u pitanju, a prihvatajući evroatlantske integracije i standarde. Svi ovi zakoni međusobno su usklađeni i ne postoji više ništa nejasno. Pojedinci, sve institucije i sve vjerske zajednice jednako su odgovorni pred crnogorskim zakonodavstvom i ne može biti izuzetaka.